JESTE li ikada letjeli avionom i pitali se kako pilot zna kamo treba letjeti? Možda ste osjetili nelagodu pri pomisli da u isto vrijeme deseci ili čak stotine drugih aviona lete nebom uzduž i poprijeko. Kako to da se ne sudare?

Sasvim je razumljivo da se putnici to pitaju. No statistike pokazuju da je let putničkim avionom prilično siguran način putovanja. * Ustvari, sigurniji je od putovanja motociklom ili automobilom. Tome uvelike doprinosi kontrola zračnog prometa.

Za siguran let prvenstveno je odgovoran glavni pilot, odnosno zapovjednik zrakoplova. No u mnogim situacijama pilot ne vidi druge zrakoplove i ne zna da oni lete relativno blizu njega. Zbog toga u većini zemalja postoji služba za kontrolu zračnog prometa. Njeni operateri sa zemlje prate svaku fazu leta koji se odvija u uvjetima bez vanjske vidljivosti (takozvani instrumentalni let).

Samuel živi u Kaliforniji i već 13 godina radi kao kontrolor leta. On kaže: “Kontrolori leta imaju iznimno važnu ulogu u sigurnosti zračnog prometa. Oni prvenstveno vode računa o tome da svaki zrakoplov bude na sigurnoj udaljenosti od ostalih letjelica.” Melba, voditeljica jednog tima kontrolora, objašnjava: “Prije svega se brinemo za sigurnost leta. No osim toga, omogućavamo brzo i uredno odvijanje zračnog prometa.” Dakle, osim što sprečavaju sudare zrakoplova, kontrolori leta pomažu pilotima prosljeđujući im informacije i savjete koji su važni za let.

Dok pilot sjedi u svojoj kabini i upravlja zrakoplovom, na tlu mnoge oči i uši budno prate njegov let. Pilot putem radioveze redovito kontaktira ne samo s kontrolorima u ishodišnoj i odredišnoj zračnoj luci nego i s kontrolorima iz nekoliko drugih centara koji se nalaze na putu do krajnjeg odredišta.

U današnje doba brzih zrakoplova vrlo je važno da kontrolori na svojim instrumentima vide ono što pilot još ne može vidjeti u zraku. Zamislite da dva putnička zrakoplova lete ravno jedan prema drugome. U trenutku kad bi piloti tih zrakoplova mogli vidjeti jedan drugoga golim okom, imali bi svega nekoliko sekundi da izbjegnu sudar! Kontrola leta ima zadatak spriječiti takve situacije. Puno prije nego što piloti vide jedan drugoga, kontrola  leta daje im upute koje im pomažu da ostanu na sigurnoj udaljenosti.

Na tlu se nalaze navigacijski radioodašiljači (radiofarovi) koji šalju signale za navođenje zrakoplova. Pilot u zrakoplovu ima instrumente koji primaju te signale i pokazuju mu gdje se točno nalazi. Budući da se radiofarovi nalaze na točno određenim točkama, zrakoplovi lete od jedne do druge točke sve dok ne stignu na odredište. Ustvari, ti navigacijski uređaji svojim signalima obilježavaju rubove zračnih koridora, odnosno puteva kojima zrakoplovi trebaju letjeti.

Kontrolori leta prate kretanje zrakoplova tim koridorima. Prije polijetanja pilot je dužan predati plan leta koji pokazuje kojom rutom namjerava letjeti. Kontrolor dobiva primjerak takozvane strip kartice, ili stripa — formulara u koji se bilježe svi podaci neophodni za praćenje i koordiniranje leta. Salvador Rafael, šef jedne službe za kontrolu zračnog prometa, objašnjava zašto je to korisno: “Na svakom koridoru postoje točke u kojima se on križa s drugim koridorom. Kad pilot prijeđe preko takve točke, treba o tome obavijestiti kontrolora leta, koji zatim upiše taj podatak u njegov strip.” To kontroloru omogućava da u glavi ima sliku rute kojom se zrakoplov kreće.

Da bi dobio te podatke, kontrolor leta služi se radiovezom. Putem nje on dobiva podatke o tome gdje se zrakoplov nalazi, a pilot dobiva upute koje mu pomažu da ostane na sigurnoj udaljenosti od drugih zrakoplova. I kontrolori i piloti obično imaju nekoliko radiouređaja s više različitih frekvencija. Ako ne mogu uspostaviti vezu putem jednog uređaja ili na jednoj frekvenciji, mogu koristiti ostale.

A kako se odvija komunikacija na međunarodnim letovima, kod kojih piloti i kontrolori govore različitim jezicima? Da bi se izbjegle opasnosti koje se mogu javiti zbog teškoća u sporazumijevanju, Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) odlučila je da u zrakoplovstvu službeni jezik bude engleski. Osim toga, budući da neke riječi, slova i brojke zvuče slično kad se čuju preko radija, kontrolori leta pri davanju uputa pilotima moraju koristiti standardne fraze i način izgovora. Da bi se još više smanjila mogućnost greške, od pilota se zahtijeva da ponove određene upute koje dobivaju od kontrolora leta.

Radar je još jedan uređaj kojim se služe kontrolori leta. Radarske antene primaju radiovalove koji se reflektiraju od zrakoplova. Tako se utvrđuje točan položaj zrakoplova, koji se vide kao objekti na kontrolorovom radarskom ekranu. Mnogi zrakoplovi imaju poseban uređaj (takozvani odgovarač) koji radaru prenosi identifikacijski signal zrakoplova. Kad se taj signal spoji s podacima u kompjuteru, na radarskom ekranu pojave se i podaci kao što su broj leta, vrsta zrakoplova, brzina kojom se zrakoplov kreće i visina na kojoj se nalazi.

Ako kontrolor vidi da treba skrenuti zrakoplov kako bi spriječio sudar, može to učiniti na više načina. Može javiti pilotu da promijeni (1) smjer letenja. To se naziva vektoriranje. Osim toga, može mu reći da promijeni (2) brzinu, naprimjer, ako vidi da jedan zrakoplov sustiže drugi. Da bi održao odgovarajući razmak između zrakoplova, često izdaje i naredbu za promjenu (3) visine leta.

Sigurnost zračne plovidbe dodatno povećava to što mnogi radarski sustavi mogu upozoriti kontrolora leta kad dođe do nekih opasnih situacija. Naprimjer, ako kompjuterski sustav predvidi da će se dvije letjelice naći suviše blizu jedna drugoj, uključit će se svjetlosni i zvučni alarm koji će kontrolora upozoriti na opasnost.  Postoji još jedna vrsta alarma koji se aktivira ako zrakoplov počne suviše nisko letjeti.

Stručnjaci i dalje rade na razvoju i usavršavanju sustava kontrole zračnog prometa. Kod primjene navigacijskih sustava koji se nalaze na zemlji kretanje zrakoplova se često mora ograničiti na određene rute i visine. Zbog toga dio zračnog prostora ostaje neiskorišten, a letovi duže traju. U budućnosti će se u navigaciji sve više koristiti satelitski sustavi, kao što je globalni položajni sustav (GPS). To će omogućiti daleko veću fleksibilnost u navođenju zrakoplova te olakšati nadzor prekooceanskih letova.

Kao što ste mogli vidjeti iz ovog kratkog opisa, pilot nije jedina osoba koja u svakom trenutku točno zna gdje se nalazi zrakoplov. Nekoliko kontrolora sa zemlje pomno prati let vašeg zrakoplova. Kontrola leta vodi brigu o tome da u zračnom prometu bude što manje opasnosti i da letovi budu što sigurniji. Stoga ne čudi da su stope nesreća putničkih zrakoplova vrlo niske!

Zato ako letite avionom, ne trebate se bojati. Imajte na umu da se kontrolori leta brinu za vašu sigurnost. Zato se opustite i uživajte u letu!