POPUT Marie i Therese, milijuni ljudi diljem svijeta mole se “svecima” kako bi dobili blagoslov. New Catholic Encyclopedia kaže da “sveci zagovaraju ljude pred Bogom” te da je “dobro i korisno obraćati im se za pomoć kako bi se dobio Božji blagoslov”.

No kakvo je Božje gledište o tome? Trebamo li se moliti “svecima” kako bi se oni zauzeli za nas pred Bogom? Je li Bogu to prihvatljivo? Pogledajmo što o tome kaže Biblija.

U Bibliji se neke osobe naziva svecima odnosno svetim Božjim slugama. No Biblija nigdje ne govori o tome da se bilo koji vjerni Božji sluga molio nekom “svecu”. Zašto je to tako? New Catholic Encyclopedia kaže da se tek “u 3. stoljeću jasno spoznalo da sveci mogu posredovati za ljude kod Boga”. To je bilo otprilike 200 godina nakon Kristove smrti. Stoga to učenje ne potječe od Isusa niti od nadahnutih pisaca Biblije koji su pisali o njegovoj službi. Zašto oni nisu naučavali da se trebamo moliti “svecima”?

Biblija dosljedno uči da se trebamo moliti samo Bogu, i to u ime Isusa Krista. “Ja sam Put i Istina i Život”, rekao je Isus. “Nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Ivan 14:6, katolički prijevod Jeruzalemska Biblija). Ta nedvosmislena izjava u skladu je s Isusovim riječima koje nalazimo u Mateju 6:9-13. Poučavajući svoje sljedbenike o tome kako se trebaju moliti, Isus je rekao: “Molite se, dakle, ovako: Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje!” (Matej 6:9). Stoga je jasno da se trebamo moliti samo našem nebeskom Ocu.  Ta istina proizlazi iz jednog od temeljnih biblijskih načela.

Objašnjavajući pojam molitve, The World Book Encyclopedia kaže da su to “riječi koje se kao izraz štovanja upućuju raznim bogovima, božicama te drugim osobama ili predmetima koje ljudi štuju. (...) Molitva je važan izraz štovanja Boga u gotovo svim religijama svijeta” (kurziv dodan). Stoga se upitajte: Je li ispravno kleknuti i moliti se bilo kome drugom osim našem Stvoritelju i Davatelju Života? (Psalam 36:9). Isus je rekao: “Pravi štovatelji štovat će Oca duhom i istinom, jer Otac traži takve da ga štuju” (Ivan 4:23). Biblija također ističe kako naš Stvoritelj zahtijeva da se “odanost iskazuje isključivo njemu” (5. Mojsijeva 4:24; 6:15).

Razmotrimo što se jednom dogodilo apostolu Ivanu. Nakon što je dobio veličanstvene vizije koje je kasnije zapisao u biblijskoj knjizi Otkrivenje, bio je toliko zadivljen da je “pao pred noge anđelu” koji mu je sve to pokazao. Ivan mu se htio pokloniti. No kako je anđeo na to reagirao? Rekao mu je: “Ne čini to! Ja sam samo rob kao i ti i braća tvoja. (...) Bogu se klanjaj!” (Otkrivenje 22:8, 9). Biblija i u ovom izvještaju ističe da trebamo štovati samo Jehovu Boga.

Prema tome, jedino Bogu možemo reći: “Ti si onaj koji sluša molitvu” (Psalam 65:2). Osim toga, samo Svemogući Bog ima vlast, znanje i moć potrebnu da bi uslišio svaku ispravnu molitvu (Job 33:4). To ne može nitko drugi osim njega, čak ni Isus Krist. Isus je i sam priznao da ima određena ograničenja (Matej 20:23; 24:36). No on je ipak dobio velike ovlasti — između ostalog, on služi kao posrednik između ljudi i Boga, pa se može zauzimati za nas kod njega.

Biblija kaže da Isus “može u potpunosti spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ da se za njih zauzima” (Hebrejima 7:25). Drugim riječima, Isus je samilostan posrednik koji se može zauzeti kod Boga za one koji “preko njega pristupaju Bogu”. To ne znači da se trebamo moliti Isusu i da će on, da tako kažemo, proslijediti Bogu naše molitve. Naprotiv, to znači da se trebamo moliti Bogu u Isusovo ime, pokazujući time da priznajemo njegov uzvišeni položaj. Zašto je Isus savršeni posrednik koji se može zauzeti za nas kod Boga?

Kao prvo, Isus je živio na Zemlji kao čovjek, a to mu je iskustvo pomoglo da još bolje razumije ljudske patnje (Ivan 11:32-35). Kao drugo, pokazao je ljubav prema ljudima tako što je liječio bolesne, uskrsavao mrtve i poučavao o Bogu sve koji su dolazili k njemu (Matej 15:29, 30; Luka 9:11-17). Čak je i opraštao grijehe (Luka 5:24). Ta nas spoznaja tješi i hrabri jer ako počinimo grijeh, “kod Oca imamo pomoćnika — Isusa Krista, pravednika” (1. Ivanova 2:1).

Po uzoru na Isusa, i mi bismo trebali pokazivati ljubav i samilost prema drugima. Istina, mi nismo ovlašteni da se zauzimamo za druge kod Boga. No možemo se moliti za njih. Ustvari, ljubav nas treba poticati da to činimo. “Molite se jedni za druge”, napisao je Jakov. “Usrdna molitva pravednikova ima veliku snagu i mnogo dobra može učiniti” (Jakov 5:16).

Marie i Theresa saznale su te dragocjene istine proučavajući Bibliju. Jehovini svjedoci pozivaju vas da je i vi bolje upoznate. Isus je rekao: ‘Oni koji štuju Boga moraju ga štovati duhom i istinom’ (Ivan 4:24).