ZAMISLITE da ste s nekog tropskog otoka doputovali u polarno područje. Čim ste izašli iz aviona, osjetili ste da je vani užasno hladno. Možete li podnijeti boravak u tako surovoj sredini? Možete, ali morat ćete se prilagoditi novim okolnostima.

U sličnoj se situaciji nalazite i kad vam djeca dođu u tinejdžerske godine. Možda imate osjećaj da se vaš odnos preko noći promijenio i da je nekako zahladnio. Vaš se sin do jučer nije odvajao od vas, a sada više voli provoditi vrijeme sa svojim vršnjacima. Vaša je kći prije jedva čekala da dođe kući i ispriča vam kako je provela dan, a sada iz nje morate izvlačiti riječi.

“Kako je bilo u školi?” upitate je.

“Dobro”, kaže ona.

Potom nastupi tišina.

“Da li te nešto muči?” upitate je.

“Ne”, odvrati ona.

Opet nastupi neugodna tišina.

Što se to dogodilo? Sve donedavna bili ste jako bliski sa svojim djetetom i znali ste sve što se događa u njegovom životu. “Imali ste slobodan pristup u svijet svog djeteta — slikovito govoreći, mogli ste doći iza pozornice”, stoji u knjizi Breaking the Code. “No sada se morate zadovoljiti s time da sjedite u gledalištu, i to ne baš u prvom redu, te samo gledate što se događa na pozornici.”

Morate li se pomiriti s time da je nastao jaz između vas i vašeg djeteta? Naravno da ne morate! Budite uvjereni da možete biti bliski sa svojim djetetom tijekom njegovih tinejdžerskih godina. No da biste u tome uspjeli, trebate razumjeti što se s djetetom događa u tom lijepom, ali i vrlo burnom razdoblju njegovog života.

Znanstvenici su nekad mislili da se djetetov mozak gotovo potpuno razvije do pete godine života. No sada su došli do novih spoznaja — iako se veličina mozga kasnije više bitno ne mijenja, način na koji on funkcionira itekako se mijenja. Kad djeca uđu u pubertet, u njihovom tijelu dolazi do velikih hormonalnih i drugih promjena. One drastično utječu i na njihov način razmišljanja. Naprimjer, mala djeca puno toga shvaćaju doslovno i često gledaju na stvari crno-bijelo, dok tinejdžeri sve više razvijaju sposobnost apstraktnog razmišljanja i počinju dublje promišljati o svijetu oko sebe (1. Korinćanima 13:11). Oni imaju svoje stavove i ne ustručavaju se izraziti ih.

Paolo iz Italije primijetio je takve promjene kod svog sina tinejdžerske dobi. “Kad gledam svog sina”, kaže on, “imam osjećaj da preda mnom više nije dječak, nego mladi čovjek. Ne radi se samo o tome da je narastao. Nevjerojatno je kako je počeo i drugačije razmišljati. Ne usteže se izraziti svoje mišljenje i braniti svoje stavove!”

Jeste li i vi zapazili slične promjene kod svog sina ili kćeri? Dok je vaše dijete bilo malo, vjerojatno je slušalo sve što ste mu rekli. Kad bi vas upitalo: “Zašto to moram napraviti?” bilo  mu je dovoljno reći: “Zato što ti ja tako kažem.” No sada kad je došlo u tinejdžerske godine dijete želi da mu objasnite zašto nešto mora ili pak ne smije učiniti. Možda čak i dovodi u pitanje moralne norme i načela po kojima žive članovi njegove obitelji. Upornost s kojom zastupa svoje mišljenje ponekad može izgledati kao buntovnost.

No nemojte odmah zaključiti da vaše dijete želi odbaciti moralne vrijednosti do kojih vi držite. Možda mu nije lako usvojiti vaše životne nazore i uklopiti ih u svoj život. Prikažimo to jednim primjerom: Zamislite da se selite u novi stan i sa sobom nosite namještaj. Hoće li vam u novom domu biti lako naći mjesto za svaki komad namještaja i skladno ga uklopiti u novi prostor? Vjerojatno neće. No sigurno nećete tek tako odbaciti nešto što smatrate vrijednim.

Vaše dijete tinejdžerske dobi nalazi se u sličnoj situaciji. I ono će jednog dana “ostaviti oca svojega i majku svoju” (1. Mojsijeva 2:24). Istina, taj je dan možda još daleko jer vaše dijete još nije odraslo. No ono je, slikovito govoreći, već počelo pakirati svoje stvari. U tinejdžerskim godinama dijete preispituje stavove i vrijednosti koje ste nastojali usaditi u njega te odlučuje što će od toga jednog dana “ponijeti sa sobom”. *

Možda vas plaši pomisao na to da vaše dijete donosi takve odluke. No u jedno možete biti sigurni: Kad odraste i ode od kuće, zadržat će samo one životne nazore koje smatra dobrima i vrijednima. Zato je na mjestu da sada — dok živi u roditeljskom domu — dobro upozna i preispita moralna načela po kojima će živjeti (Djela apostolska 17:11).

Zapravo je dobro da vaše dijete tako postupa. Ako sada bez razmišljanja prihvaća vaše moralne nazore, možda će kasnije isto tako nepromišljeno prihvaćati moralne nazore drugih ljudi (2. Mojsijeva 23:2). Biblija kaže da takvu mladu osobu drugi lako mogu zavesti na krivi put zato što je nerazumna, odnosno nije u stanju dobro prosuđivati (Mudre izreke 7:7). Mladići i djevojke koji nemaju svoje mišljenje niti jasno izgrađene životne stavove zapravo su poput “male djece koju kao da bacaju valovi i koju nosi amo-tamo svaki vjetar učenja, jer slušaju ljude koji se služe prijevarom” (Efežanima 4:14).

Što možete poduzeti da se to ne bi dogodilo i vašem djetetu? Pomozite mu (1) da razvije sposobnost ispravnog prosuđivanja, (2) da bude izloženo pozitivnom utjecaju odraslih osoba i (3) da stekne osjećaj odgovornosti. Kako to možete učiniti?

SPOSOBNOST ISPRAVNOG PROSUĐIVANJA

Apostol Pavao napisao je da je zrelim osobama “moć zapažanja iskustvom izvježbana za razlikovanje dobra i zla” (Hebrejima 5:14). No možda ćete reći: “Ja sam još davno naučio svoje dijete što je dobro, a što zlo.” Pouka koju ste mu dali kad je bilo malo sigurno mu je koristila. Ona ga je ujedno pripremila za sljedeću fazu njegovog odrastanja (2. Timoteju 3:14). No to  nije dovoljno. Pavao je rekao da ljudi trebaju izvježbati svoju “moć zapažanja”, odnosno sposobnost dobrog prosuđivanja. Maloj djeci možete reći što je ispravno, a što pogrešno, i ona će to prihvatiti. No tinejdžeri trebaju naučiti sami ispravno prosuđivati stvari i “po razboritosti postati odrasli” (1. Korinćanima 14:20; Mudre izreke 1:4; 2:11). Ne bi vam trebao biti cilj da vas vaše dijete tinejdžerske dobi slijepo sluša, nego da nauči razmišljati svojom glavom (Rimljanima 12:1, 2). Kako mu možete u tome pomoći?

Između ostalog, tako da mu dopustite da kaže što misli. Nemojte ga prekidati dok govori i dajte sve od sebe kako ne biste preburno reagirali na njegove riječi — čak ni ako kaže nešto što vam nije drago čuti. Biblija savjetuje: “Svaki čovjek treba biti brz slušati, a spor govoriti i spor srditi se” (Jakov 1:19; Mudre izreke 18:13). Osim toga, Isus je rekao: “Usta govore ono čega je srce puno” (Matej 12:34). Budete li slušali što vam dijete govori, saznat ćete o čemu razmišlja i što ga muči.

Kad odlučite nešto reći, nemojte mu držati prodike. Radije mu postavljajte pitanja. Isus je ponekad svojim učenicima, pa čak i ljudima koji su mu se protivili, postavio pitanje: “Što mislite?” kako bi ih potaknuo da iznesu svoje mišljenje (Matej 21:23, 28). I vi možete slično postupiti kad razgovarate sa svojim djetetom, čak i ako ono izrazi mišljenje koje se razlikuje od vašega. Naprimjer:

Ako vam dijete kaže: “Ja ne vjerujem u Boga.”

Umjesto da odgovorite: “Jesmo li te tako učili? Moraš vjerovati u Boga!”

Mogli biste reći: “Zašto to kažeš?”

Zašto trebate potaknuti dijete da izrazi svoje mišljenje? Već ste čuli što je dijete reklo, no trebate saznati i što ono misli (Mudre izreke 20:5). Možda ne sumnja u to da Bog postoji, nego mu je teško prihvatiti njegova mjerila ponašanja.

Naprimjer, mlada osoba koja se zbog pritiska vršnjaka nalazi u iskušenju da odbaci Božja moralna mjerila možda misli kako je rješenje u tome da prestane vjerovati u Boga (Psalam 14:1). Mogla bi zaključiti: “Ako Bog ne postoji, onda ne moram živjeti u skladu s biblijskim moralnim mjerilima.”

Ako i vaše dijete tako razmišlja, bilo bi dobro da se upita: Vjerujem li doista da se isplati živjeti u skladu s Božjim mjerilima i da je to za moje dobro? (Izaija 48:17, 18). Ako vjeruje da je to za njegovo dobro, pomozite mu shvatiti da se isplati odvažno zastupati ono što će mu u životu donijeti istinsku sreću (Galaćanima 5:1).

Ako vam dijete kaže: “To je vaša vjera, ali ne mora biti i moja!”

Umjesto da odgovorite: “To je naša vjera, a ti si naše dijete, i zato moraš vjerovati u ono što mi vjerujemo.”

Mogli biste reći: “To su prilično teške riječi. No ako odbaciš ono u što mi vjerujemo, moraš pronaći nešto drugo u što ćeš vjerovati i po čemu ćeš se ravnati u životu. A u što ti vjeruješ? Koje životne nazore ti smatraš ispravnima?”

Zašto trebate potaknuti dijete da izrazi svoje mišljenje? Budete li na taj način razgovarali s djetetom, pomoći ćete mu da preispita svoje stavove i način razmišljanja. Možda će, na svoje iznenađenje, otkriti da se njegovi nazori zapravo ne razlikuju od vaših te da je problem u nečem sasvim drugom.

 Naprimjer, vaše dijete možda ne zna drugima objasniti svoje stavove i vjerske nazore (Kološanima 4:6; 1. Petrova 3:15). Ili mu se možda sviđa neka osoba koja ne dijeli njegova vjerska uvjerenja. Nastojte utvrditi u čemu je problem te pomozite svom djetetu da i ono to shvati. Dobro je da dijete što više koristi i razvija svoju sposobnost prosuđivanja jer će mu ona itekako koristiti u životu.

POZITIVAN UTJECAJ ODRASLIH

U nekim tradicionalnim kulturama ljudi uopće ne znaju što je to mladenački bunt i nikad nisu čuli za probleme koje neki psiholozi smatraju normalnima u tinejdžerskim godinama. Znanstvenici su ustanovili da se u tim kulturama djeca u vrlo ranoj dobi upoznaju sa svijetom odraslih i postaju dio njega. Ona rade s odraslima i druže se s njima te imaju iste odgovornosti kao i oni. U takvim kulturama ne postoje pojmovi kao što su “maloljetnička delinkvencija”, “problemi odrastanja” ili “burne tinejdžerske godine”.

U suvremenom zapadnjačkom društvu mladi odrastaju potpuno drugačije. U prenatrpanim školama druže se samo s drugim mladima. Kad dođu iz škole, kod kuće nema nikoga. Mama i tata su na poslu, a rođaci žive u nekom drugom gradu. Tinejdžeri su prepušteni sami sebi i uglavnom se druže sa svojim vršnjacima. * Shvaćate li zašto to nije dobro? Problem nije samo u tome da bi mogli upasti u loše društvo. Iskustva pokazuju da se ponekad čak i vrlo pristojni mladići i djevojke počnu neodgovorno ponašati kad se nađu daleko od očiju odraslih.

U starom Izraelu mladi se nisu osamljivali niti distancirali od odraslih. * Uzmimo za primjer Uziju, za kojeg Biblija kaže da je sa 16 godina postao kralj Jude. Što je tom mladiću pomoglo da se nosi s takvom ogromnom odgovornošću? Na njega je, barem u određenoj mjeri, pozitivno utjecao jedan odrasli čovjek. Bio je to Zaharija, “koji ga je učio strahu Božjem” (2. Ljetopisa 26:5).

Ima li vaše dijete tinejdžerske dobi jednog ili više odraslih prijatelja koji dijele vaše životne nazore? Takve osobe mogu svojim savjetima i primjerom pozitivno utjecati na vašeg sina ili kćer. Nemojte biti ljubomorni zbog toga što se vaše dijete druži s njima. Oni mu mogu pomoći da čini ono što je ispravno. Jedna biblijska izreka kaže: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar” (Mudre izreke 13:20).

OSJEĆAJ ODGOVORNOSTI

U nekim je zemljama zakonom zabranjeno da mlade osobe rade određene vrste poslova te je strogo propisano koliko sati tjedno smiju raditi. Ti su zakoni doneseni kako bi se djecu zaštitilo od izrabljivanja i rada u lošim uvjetima, koji su bili žalosna posljedica industrijske revolucije u 18. i 19. stoljeću.

Istina je da takvi zakonski propisi štite djecu od izrabljivanja i opasnosti koje im prijete na poslu, no neki stručnjaci smatraju da ih ujedno lišavaju osjećaja odgovornosti. Zbog toga su mnogi današnji tinejdžeri “bahati te smatraju  da imaju pravo, odnosno da zaslužuju, dobiti sve što požele, i to bez imalo truda”, piše u knjizi Escaping the Endless Adolescence. Autori te knjige objašnjavaju da je takav način razmišljanja “logična posljedica života u svijetu kojem je puno važnije zabaviti tinejdžere nego od njih bilo što zahtijevati”.

Za razliku od toga, Biblija govori o nekim mladima koji su u ranoj životnoj dobi prihvatili vrlo ozbiljne odgovornosti. Uzmimo za primjer Timoteja, koji je po svoj prilici još bio tinejdžer kad je upoznao apostola Pavla, čovjeka koji je snažno utjecao na njegov život. Jednom prilikom Pavao je rekao Timoteju: “Raspiri Božji dar koji si primio” (2. Timoteju 1:6). Tim ga je riječima potaknuo da svim srcem prione na izvršavanje zadatka koji mu je bio povjeren. Kad je imao dvadesetak godina, Timotej je otišao od kuće i počeo pratiti apostola Pavla na njegovim misionarskim putovanjima. Pomagao mu je dok je osnivao kršćanske skupštine i duhovno jačao suvjernike. Nakon što je desetak godina surađivao s Timotejem, Pavao je rekao kršćanima u Filipima: “Nemam nikoga drugog poput njega tko bi se istinski brinuo za vašu dobrobit” (Filipljanima 2:20).

Mnogi mladi rado prihvaćaju razne zadatke i odgovornosti, naročito kad imaju osjećaj da je riječ o plemenitom poslu koji obavljaju za dobrobit drugih. To im pomaže da jednog dana postanu zreli i odgovorni ljudi, no već ih i danas potiče da u svemu što rade daju najbolje od sebe.

Ako je vaše dijete ušlo u tinejdžerske godine, vjerojatno ste primijetili da se, kao što smo spomenuli u uvodu, sada prema vama ponaša drugačije nego prije par godina. No budite uvjereni da se možete prilagoditi novim okolnostima, kao što ste im se prilagođavali i u drugim fazama djetetovog odrastanja.

Na tinejdžerske godine svog djeteta gledajte kao na priliku da mu pomognete (1) da razvije sposobnost ispravnog prosuđivanja, (2) da bude izloženo pozitivnom utjecaju odraslih osoba i (3) da stekne osjećaj odgovornosti. Tako ćete mu pomoći da jednog dana postane zrela i odgovorna osoba.