Idi na sadržaj

Idi na kazalo

INTERVJU | ANTONIO DELLA GATTA

Zašto sam napustio svećenički poziv i svoju crkvu

Zašto sam napustio svećenički poziv i svoju crkvu

NAKON devet godina školovanja u Rimu Antonio Della Gatta zaredio se za svećenika 1969. godine. Kasnije je obnašao službu rektora jednog sjemeništa u blizini Napulja. Ondje je mnogo vremena posvetio istraživanju Božje Riječi i pomnom razmišljanju o nekim pitanjima koja su ga mučila. Na koncu je zaključio da se nauk i običaji Katoličke crkve ne temelje na Bibliji. Zamolili smo ga da nam kaže nešto više o tome kako je upoznao Boga i zbližio se s njim.

Možete li nam reći nešto o svom djetinjstvu?

Rodio sam se 1943. u jednom malom talijanskom selu. Imao sam puno braće i sestara. Naš je otac bio stolar i bavio se poljoprivredom. Roditelji su nas odgajali u katoličkoj vjeri. Uvijek su nas učili da budemo čestiti ljudi i dobri vjernici.

Što vas je potaknulo da se odlučite za svećenički poziv?

Još kao mali volio sam ići u crkvu i slušati propovijedi. Oduševljeno sam slušao kako svećenici govore i gledao kako vrše svečane crkvene obrede. Silno sam želio postati svećenik. Kad mi je bilo 13 godina, majka me odvela u dječačko sjemenište. To je ustanova u kojoj se dječaci pripremaju za daljnju teološku izobrazbu i svećeničko zvanje.

Jeste li ondje imali priliku bolje upoznati Bibliju i njena učenja?

Ne bi se baš moglo reći. Kad sam imao 15 godina, jedan od profesora dao mi je da čitam evanđelja, povijesne izvještaje o Isusovom životu i službi. Nekoliko sam puta pročitao sva četiri evanđelja. S 18 godina otišao sam u Rim. Ondje sam studirao na trima papinskim sveučilištima, koja su izravno pod upravom pape i Vatikana. Učio sam latinski i grčki jezik, povijest, filozofiju, psihologiju i teologiju. Premda smo napamet učili određene biblijske retke te smo slušali čitanje Biblije na nedjeljnoj misi, zapravo se nismo bavili izučavanjem Biblije.

S vremenom ste postali rektor sjemeništa. Jeste li tada radili i kao nastavnik?

Ponajviše sam bio zaokupljen obavljanjem raznih administrativnih poslova. Ipak, držao sam predavanja o zaključcima Drugog vatikanskog koncila.

Što je poljuljalo vaše povjerenje u Crkvu?

Naveo bih tri glavna razloga. Naime, vidio sam da se Crkva upliće u politiku i tolerira neispravno ponašanje među svećenstvom i vjernicima. Osim toga, nisam se mogao složiti s nekim katoličkim učenjima. Naprimjer, pitao sam se: Kako bi Bog koji je pun ljubavi mogao kažnjavati ljude tako da ih nakon smrti vječno muči u paklu? Zar Bog stvarno želi da molimo krunicu i stotinama puta ponavljamo jedne te iste riječi? *

Što ste onda učinili?

Očiju punih suza molio sam Boga da mi pokaže pravi put. Kupio sam i Jeruzalemsku Bibliju, katolički prijevod koji je kratko prije toga bio objavljen na talijanskom jeziku. Tako sam počeo čitati Božju Riječ. Jednog nedjeljnog jutra, kad sam nakon mise spremao svoju svećeničku odoru, na vrata sjemeništa pozvonila su dva čovjeka. Rekli su mi da su Jehovini svjedoci. Više od sat vremena razgovarali smo o Bibliji i o tome kako nam ona može pomoći da prepoznamo pravu religiju.

Kako su vas se dojmili ti ljudi?

Vidio sam da su čvrsto uvjereni u ono što govore i da s lakoćom pronalaze retke u katoličkom prijevodu Biblije. To me se duboko dojmilo. Kasnije me počeo posjećivati jedan drugi Jehovin svjedok. Bio je to Mario, strpljiv i savjestan čovjek koji je jako držao do zadane riječi. Svake subote ujutro — i po suncu i po kiši — pozvonio bi na vrata sjemeništa točno u devet sati.

Što su o tome mislili drugi svećenici?

Pozvao sam ih da nam se pridruže, ali nitko od njih nije puno mario za proučavanje Biblije. No meni je proučavanje bilo pravi užitak. Naučio sam divne istine iz Božje Riječi. Naprimjer, saznao sam zašto Bog dopušta zlo i patnje. Bio sam jako sretan kad sam dobio odgovor na to pitanje koje me dugo mučilo.

Jesu li vas vaši nadređeni pokušali odvratiti od proučavanja Biblije?

Godine 1975. nekoliko sam puta išao u Rim kako bih im objasnio svoje stavove. Neki crkveni dostojanstvenici nastojali su me razuvjeriti, ali nitko od njih nije pritom koristio Bibliju. Na koncu sam 9. siječnja 1976. u Rim poslao pismo u kojem sam izjavio da se više ne smatram katolikom. Dva dana kasnije napustio sam sjemenište, sjeo u vlak i otputovao do mjesta na kojem se održavao pokrajinski sastanak Jehovinih svjedoka. Bio je to prvi njihov sastanak kojem sam prisustvovao. Na tom je skupu sve bilo drugačije od onoga na što sam bio navikao u crkvi. Svaki Jehovin svjedok imao je svoju Bibliju te je u njoj pratio retke koje su govornici čitali dok su u svojim izlaganjima razmatrali razne teme.

Što su o svemu tome mislili članovi vaše obitelji?

Većinom su bili jako ogorčeni te su mi zamjerali zbog toga što sam se povezao s Jehovinim svjedocima. No nakon nekog vremena saznao sam da moj mlađi brat koji živi u Lombardiji, na sjeveru Italije, također proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima. Otputovao sam onamo da ga posjetim. Tamošnji Jehovini svjedoci pomogli su mi da nađem posao i krov nad glavom. Nekoliko mjeseci kasnije krstio sam se i tako postao Jehovin svjedok.

Najzad osjećam istinsku bliskost s Bogom

Jeste li ikad požalili zbog svoje odluke?

Nipošto! Najzad osjećam istinsku bliskost s Bogom jer se ono što znam o njemu temelji na Bibliji, a ne na ljudskoj filozofiji ili pak na crkvenoj predaji. Sada mogu revno poučavati druge o Bogu, čvrsto uvjeren da je ono što im govorim prava istina.

^ odl. 13 Biblija daje jasne odgovore na ova i mnoga druga pitanja. Kliknite na BIBLIJSKA UČENJA > PITANJA I ODGOVORI.