‘PRAVEDNIKU će dobro biti’, rekao je prorok Izaija, ‘jer će jesti plod od djela svojih.’ Također je rekao: “Put je pravedniku prav” (Izaija 3:10; 26:7). Dakle, želimo li da naša djela urode dobrim plodom, moramo činiti ono što je ispravno u Božjim očima.

Ipak, kako možemo hoditi pravim putem? Koje blagoslove možemo očekivati zbog toga? I kakvu korist drugi imaju od toga što se mi pokoravamo Božjim pravednim mjerilima? U 10. poglavlju biblijske knjige Priče Salamunove kralj drevnog Izraela, Salamun, daje odgovore na ta pitanja, praveći razliku između pravednika i bezbožnika. On u tom poglavlju 13 puta koristi izraz ‘pravednik’. U recima 15 do 32 taj se izraz pojavljuje devet puta. Stoga će nas ohrabriti razmatranje Priča Salamunovih 10:15-32. *

Salamun ukazuje na to koliko je važno postupati pravedno. On kaže: “Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao. Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh” (Priče Salamunove 10:15, 16).

Bogatstvo može poslužiti kao zaštita u nekim nepredvidivim situacijama u životu, jednako kao što utvrđeni grad pruža određenu mjeru sigurnosti onima koji žive u njemu. Kad se nađemo u nekim neočekivanim okolnostima, siromaštvo može biti pogubno (Propovjednik 7:12). No mudri kralj možda je aludirao na opasnost i bogatstva i siromaštva. Netko tko je bogat mogao bi se u potpunosti oslanjati na svoje bogatstvo i  misliti da je ono “kao visok zid” (Priče Salamunove 18:11). A netko tko je siromašan mogao bi pogrešno smatrati da mu je zbog siromaštva budućnost beznadna. Tako oboje propušta raditi na tome da stekne dobro ime kod Boga.

S druge strane, bilo da pravednik ima puno bilo malo u materijalnom pogledu, njegovo ispravno postupanje vodi u život. Kako? Pa, on je zadovoljan onim što ima. On ne dozvoljava da njegova financijska situacija naruši njegov dobar odnos s Bogom. Bez obzira na to je li bogat ili siromašan, njegov način života omogućava mu da bude sretan sada te da ima nadu u vječni život u budućnosti (Job 42:10-13). Bezbožnik nema koristi čak i ako stekne bogatstvo. Umjesto da ga cijeni kao izvor zaštite i živi po Božjoj volji, on ga koristi za grešan način postupanja.

“Tko prima stegu, na putu je k životu”, nastavlja kralj Izraela, “a tko odbacuje kar, luta” (Priče Salamunove 10:17). Jedan bibličar kaže da se taj redak može razumjeti na dva načina. Prvi način je taj da je onaj tko prihvaća stegu i postupa pravedno na putu u život, a da će onaj tko odbacuje ukor odlutati s njega. Taj redak također može značiti da “onaj tko postupa u skladu sa stegom kojom ga se poučava pokazuje put u život [drugima, jer im je njegov dobar primjer na korist], a onaj tko se ne obazire na ukor vodi druge stranputicom” (Priče Salamunove 10:17, New International Version). Obje mogućnosti pokazuju koliko je važno prihvaćati stegu i ne odbacivati ukor!

Salamun zatim iznosi jednu poslovicu koja se sastoji od dvije slične izjave, a druga potvrđuje prvu. On kaže: “Lažljive usne kriju mržnju.” Ako netko u svom srcu osjeća mržnju prema drugoj osobi, a to prikriva slatkorječivošću i laskanjem, on je podmukla osoba ‘lažljivih usana’. Mudri kralj zatim dodaje: “Tko klevetu širi, bezuman je” (Priče Salamunove 10:18, St). Umjesto da skrivaju svoju mržnju, neki lažno optužuju one koje mrze ili uvredljivo govore o njima. To je nerazborito jer kleveta zapravo ne mijenja osobu koju se kleveće. I ako je onaj tko čuje klevetu pronicljiv, uvidjet će klevetnikovu zlobu i imat će lošije mišljenje o njemu. Tako onaj tko širi loš glas o drugima šteti sam sebi.

Onaj tko pravedno postupa neće pribjegavati ni lukavstvu ni kleveti. Bog je Izraelcima rekao: “Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem” (3. Mojsijeva 19:17). A Isus je savjetovao svoje slušaoce: “Ljubite [čak i] svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone; da biste se pokazali sinovima svog Oca koji je na nebesima” (Matej 5:44, 45). Zaista je daleko bolje ispuniti svoje srce ljubavlju nego mržnjom!

Naglašavajući potrebu da kontroliramo svoj jezik, mudri kralj kaže: “U mnogim riječima ne biva bez grijeha; ali tko zadržava usne svoje, razuman je” (Priče Salamunove 10:19).

“Ludi mnogo govori” (Propovjednik 10:14). Njegova usta “prosipaju bezumlje” (Priče Salamunove 15:2). To ne znači da je svaka pričljiva osoba bezumna. Ali netko tko puno priča lako bi mogao početi ogovarati ili širiti glasine! Nerazborit govor često može dovesti do toga da je narušen nečiji dobar glas, do povrijeđenih osjećaja, zategnutih odnosa, pa čak i do psihičkih posljedica. “U mnogim riječima ne biva bez grijeha” (Priče Salamunove 10:19). Osim toga, osobe koje o svemu imaju nešto reći mogu iritirati  druge. Zato nemojmo biti oni koji previše pričaju.

Onaj tko zadržava svoje usne ne samo da pazi kako ne bi govorio neistine već i postupa razborito. On promisli prije nego nešto kaže. Potaknut ljubavlju prema Jehovinim putevima i iskrenom željom da pomogne svom bližnjem, on razmišlja o tome kako će njegove riječi utjecati na druge. Ono što kaže prijazno je i odraz ljubavi. On promišlja kako bi ono što kaže bilo ugodno čuti i korisno. Njegove su riječi “zlatne jabuke u srebrnim sudima” — uvijek umješne i pune dostojanstva (Priče Salamunove 25:11).

Salamun zatim kaže: “Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožničko ne vrijedi ništa” (Priče Salamunove 10:20). Ono što pravednik kaže čisto je — poput najboljeg, pročišćenog srebra u kojem nema troske. To se nedvojbeno može primijeniti na Jehovine sluge koji drugima prenose spoznaju iz Božje Riječi, koja donosi život. Njihov Veličanstveni učitelj Jehova Bog poučio ih je i ‘dao im jezik učen da umiju progovoriti zgodnu riječ umornom’ (Izaija 30:20; 50:4). Doista, dok prenose biblijsku istinu, njihov je jezik poput najboljeg srebra. Osobama iskrena srca njihove su riječi daleko vrednije od nakana zlih! Stoga, revno govorimo o Božjem Kraljevstvu i čudesnim Božjim djelima.

Pravednik je blagoslov za one koji su u njegovoj blizini. “Usne pravednikove pasu mnoge”, nastavlja Salamun, “a bezumni umiru s bezumlja” (Priče Salamunove 10:21).

Kako ‘pravednik pase mnoge’? Taj redak prenosi misao o pružanju vodstva i skrbi, slično kao što su se pastiri u drevno doba brinuli za svoje ovce (1. Samuelova 16:11; Psalam 23:1-3; Pjesma nad pjesmama 1:7). Pravedna osoba vodi druge i usmjerava ih kako bi išli pravednim putem, njen je govor okrepljujuć za one koji ga slušaju. Zato vode sretniji, ispunjeniji život i čak mogu dobiti priliku da žive vječno.

A kako je s bezumnim? Budući da nema razborito srce, nedostaje mu dobar motiv i nije ga briga za posljedice svog načina postupanja. Takva osoba radi što hoće bez obzira na posljedice, koje zbog toga mora snositi. Za razliku od pravednika, koji pomaže drugima da žive, bezuman ni sebi ne može osigurati život.

Osobnost neke osobe često možemo upoznati promatrajući što ona voli i što ne voli. Iznoseći tu činjenicu, izraelski kralj kaže: “Bezumniku je šala činiti zlo, a razuman čovjek drži se mudrosti” (Priče Salamunove 10:23).

Neki na razuzdanost gledaju kao na šalu, igru, ponašaju se tako samo “iz zabave”. Oni ne smatraju Boga osobom kojoj svi moraju položiti račun i ne uviđaju koliko je njihovo postupanje neispravno (Rimljanima 14:12). Njihovo razmišljanje postaje toliko iskrivljeno da smatraju kako Bog ne vidi njihovo  neispravno postupanje. Oni svojim postupcima ustvari govore: “Nema Jehove” (Psalam 14:1-3; Izaija 29:15, 16). Doista nerazumno!

S druge strane, razumna osoba uviđa da razuzdanost nije šala. Ona je svjesna da takvo vladanje izaziva Božje negodovanje i može uništiti nečiji odnos s njim. Nerazumno je jer ljude lišava samopoštovanja, razara brakove, šteti i umu i tijelu te vodi do gubitka duhovnosti. Mudro je čuvati se razuzdanosti i razvijati ljubav prema mudrosti kao prema voljenoj sestri (Priče Salamunove 7:4).

Ukazujući na to koliko je važno graditi svoj život na pravom temelju, Salamun kaže: “Čega se boji bezbožnik, ono će ga snaći; a što pravednici žele, Bog će im dati. Kao što prolazi oluja, tako bezbožnika nestaje; a pravednik je na vječitom temelju” (Priče Salamunove 10:24, 25).

Bezbožnik može na razne načine izazvati strah kod drugih. No ono čega se boji na kraju stiže njega. Budući da mu temelj nisu pravedna načela, on je poput nesigurne građevine koja će se srušiti čim dođe jaka oluja. On posustaje pod pritiskom. S druge strane, pravednik je poput čovjeka koji postupa u skladu s Isusovim riječima. On je ‘razborit čovjek, koji je svoju kuću sagradio na stijeni’. Isus kaže: “I sručila se kiša i došle su bujice i zapuhali su vjetrovi i udarili na tu kuću, ali ona se nije srušila, jer je bila utemeljena na stijeni” (Matej 7:24, 25). Takva je osoba stabilna — njene misli i postupci čvrsto su utemeljeni na Božjim načelima.

Prije nego što dalje govori o razlici između bezbožnih i pravednih mudri kralj daje kratko, ali važno upozorenje. On kaže: “Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je lijenčina onima koji ga šalju” (Priče Salamunove 10:26). Ocat izaziva neugodan osjećaj kad dođe u dodir sa zubima. Octena kiselina koju sadrži izaziva kiseli okus u ustima i može prouzročiti preosjetljivost zubi. Dim iritira oči, pa nas one peku. U skladu s tim, onaj tko zaposli lijenu osobu ili je uzme za svog predstavnika sigurno će imati problema i pretrpjeti gubitak.

Izraelski kralj nastavlja: “Strah Jehovin dodaje dane, a bezbožnicima se godine prekraćuju. Čekanje pravednih radost je, a nadanje bezbožnih propada” (Priče Salamunove 10:27, 28).

Strah pred Bogom vodi pravednika te on svojim mislima, riječima i djelima nastoji ugoditi Jehovi. Bog se brine za njega i ispunjava njegova pravedna očekivanja. No zla osoba živi bezbožnim načinom života. Ponekad može izgledati da su se ostvarile njene nade, no to je samo privremeno, jer njen život često prekine nasilje ili bolest kao posljedica njenog načina života. Onog dana kad umre nestaju sve njene nade (Priče Salamunove 11:7).

“Put je Jehovin utočište besprijekornima”, kaže Salamun, “a propast je za one koji čine zlo” (Priče Salamunove 10:29, NS). Put Jehovin ovdje se ne odnosi na put života kojim  trebamo hoditi, već na Božji način postupanja s čovječanstvom. “Djelo je te stijene savršeno”, rekao je Mojsije, “jer su svi putovi njegovi pravda” (5. Mojsijeva 32:4). Božji pravedni putevi pravednima pružaju sigurnost, a zlima donose propast.

Jehova je dokazao da je zaista veliko utočište svom narodu! “Pravednik se neće nigda pokolebati, a bezbožnici neće nastavati na zemlji. Usta pravednikova iznose mudrost, a jezik opaki istrijebiće se. Usne pravednikove znaju što je milo, a bezbožnička su usta opačina” (Priče Salamunove 10:30-32).

Pravedni doista dobro prolaze u životu i blagoslovljeni su jer hode pravim putem. Doista, “blagoslov Jehovin obogaćava a bez muke” (Priče Salamunove 10:22). Zato uvijek pazimo kako bismo postupali u skladu s Božjim načelima. Isto tako, pazimo na svoje usne i na to da jezik koristimo kako bismo drugima prenosili okrepljujuću, životodajnu istinu iz Božje Riječi te ih vodili putem pravednosti.