U Izaiji 30:20, 21 čitamo: “Više [se] neće skrivati Veličanstveni Učitelj tvoj, nego će oči tvoje gledati Veličanstvenog Učitelja tvojega, i uši će tvoje slušati riječ iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli na desno ili na lijevo.”

Doslovno gledajući, reci pokazuju da čitalac vidi Jehovu, Veličanstvenog Učitelja, ispred sebe, a njegov glas čuje iza sebe. Međutim, ove riječi imaju simbolično značenje, pa ih tako treba i razumjeti.

Slikovite riječi iz 20. retka mogu nas podsjetiti na sliku sluge koji poslužuje svog gospodara i koji je uvijek spreman učiniti ono što gospodar traži od njega. Poput sluge koji pomno prati ruku svog gospodara da bi uočio znak koji daje i tako znao što želi, Jehovin narod danas s punom pažnjom prati na Bibliji utemeljene upute koje Jehova daje preko svoje zemaljske organizacije (Psalam 123:1, 2). Da, on postupa u skladu s njegovim vodstvom, budno pazeći na sve što Jehova kaže preko ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47).

A što je onda riječ koju njegovi sluge čuju iza sebe? Logično je zaključiti da je glas koji se čuje iza njih Božji glas iz prošlosti, sve ono što je Bog rekao putem svoje pisane Riječi, a razjasnio je preko ‘vjernog upravitelja’ (Luka 12:42). Božji današnji sluge čuju njegov glas tako što marljivo proučavaju Bibliju i primjenjuju njena načela u svom životu uz pomoć publikacija koje priprema “vjerni i razboriti rob”, “vjerni upravitelj”. Oslanjajući se i budno pazeći na pravovremene upute koje daje Veličanstveni Učitelj te proučavajući Riječ Božju, koja je napisana prije nekoliko tisuća godina, njegovi ga sluge u simboličnom smislu vide ispred sebe i čuju njegov glas iza sebe (Rimljanima 15:4).