ŠESTOGA rujna 1926. jedan putujući nadglednik koji se rodio u Japanu vratio se iz Sjedinjenih Američkih Država u svoju domovinu kako bi u njoj služio kao misionar. Ondje ga je dočekao jedini pretplatnik na Stražarsku kulu u Japanu, koji je u Kobeu osnovao grupu za proučavanje Biblije. U tom su gradu Istraživači Biblije 2. siječnja 1927. održali svoj prvi skup. Prisustvovalo mu je ukupno 36 osoba, a 8 ih se krstilo. Bio je to dobar početak propovjedničkog djela u Japanu. No je li ta malena skupina objavitelja uspjela prenijeti dobru vijest svojim sunarodnjacima, kojih je bilo 60 milijuna, i tako im pomoći da ugledaju svjetlo biblijske istine?

U svibnju 1927. marljivi Istraživači Biblije krenuli su u veliku propovjedničku akciju u sklopu koje su pozivali ljude na biblijska predavanja. Prije prvog predavanja, koje se trebalo održati u Osaki, braća su po cijelom gradu postavila panoe i velike plakate te su uglednim građanima poslala 3 000 pozivnica. Osim toga, podijelila su 150 000 pozivnica te su u svim tiražnijim novinama u Osaki dala objaviti oglas za predavanje i tiskati ga na 400 000 željezničkih voznih karata. Na sam dan predavanja braća su organizirala da se iz dva aviona nad gradom baci 100 000 pozivnica. Oko 2 300 ljudi do posljednjeg je mjesta ispunilo dvoranu Asahi u Osaki kako bi čulo predavanje “Kraljevstvo Božje je blizu”. Još je otprilike tisuću ljudi došlo čuti predavanje, ali nisu mogli ući u dvoranu jer u njoj više nije bilo mjesta. Nakon predavanja preko 600 ljudi ostalo je na dijelu programa tijekom kojeg su mogli postavljati pitanja. Tijekom narednih mjeseci javna biblijska predavanja bila su održana i u Kyotu te u drugim gradovima na zapadu Japana.

U listopadu 1927. Istraživači Biblije organizirali su tri predavanja u Tokiju. I taj su put poslali pozivnice uglednim građanima, među kojima su bili premijer, članovi parlamenta te vjerski vođe i vojni zapovjednici. Predavanja su oglašavali pomoću plakata i novinskih oglasa, a podijelili su i 710 000 pozivnica. Tim predavanjima u glavnom gradu prisustvovalo je ukupno 4 800 ljudi.

Kolporteri, odnosno pioniri, imali su važnu ulogu u prenošenju poruke o Kraljevstvu ljudima u njihovim domovima. Matsue Ishii, koja je bila među prvim kolporterima u Japanu, i njen muž Jizo obišli su tri četvrtine Japana, od Sappora na sjeveru, preko Sendaija, Tokija, Yokohame, Nagoye, Osake i Kyota, pa sve do Okayame i Tokushime. Sestra Ishii i jedna starija sestra, Sakiko Tanaka, odjenule su svečana kimona te su otišle posjetiti visoke državne dužnosnike. Jedan od njih naručio je 300 kompleta knjiga Harfa Božja i Oslobođenje za zatvorske knjižnice.

 Kad su Katsuo i Hagino Miura dobili knjige od sestre Ishii, ubrzo su shvatili da su pronašli istinu. Krstili su se 1931. i postali kolporteri. Haruichi i Tane Yamada te mnogi njihovi rođaci prihvatili su dobru vijest o Kraljevstvu nešto prije 1930. Brat i sestra Yamada započeli su s kolporterskom službom, a njihova kći Yukiko otišla je služiti u Betel u Tokiju.

U to su vrijeme automobili bili vrlo skupi, a ceste vrlo loše. Zato su Kazumi Minoura i drugi mladi kolporteri koristili stambene prikolice. Prozvali su ih “jehui”, po temperamentnom vozaču kola koji je postao kralj u Izraelu (2. Kralj. 10:13-16). Imali su tri velika jehua, koji su bili dugi 2,2 metra, a široki i visoki 1,9 metara. U svakom od njih moglo je spavati 6 kolportera. Osim toga, braća u japanskoj podružnici izradila su 11 malih jehua namijenjenih za dvije osobe, a kolporteri su ih vukli pomoću bicikla. Kiichi Iwasaki, koji je sudjelovao u njihovoj izradi, rekao je: “Svaki jehu imao je ceradu i akumulator na koji je bila spojena rasvjeta.” Kolporteri su širili svjetlo istine po cijelom Japanu, gurajući i vukući jehue po brdima i dolinama od Hokkaida na sjeveru do Kyushua na jugu.

Kolporter Ikumatsu Ota rekao je: “Kad bismo došli u neko mjesto, smjestili bismo svog jehua uz obalu rijeke ili na neku livadu. Ondje bismo najprije posjetili ljude na istaknutim položajima, naprimjer gradonačelnika, a zatim bismo posjećivali ljude kod kuće i nudili im naše publikacije. Kad bismo obradili to mjesto, otišli bismo u sljedeće.”

Dan kad je u Kobeu održan prvi skup Istraživača Biblije, kojem je prisustvovalo svega 36 osoba, doista se može nazvati “danom skromnih početaka” (Zah. 4:10). No izvještaji pokazuju da su samo pet godina kasnije, odnosno 1932, u Japanu propovijedala 103 kolportera i objavitelja, koji su podijelili preko 14 000 knjiga. Danas se u velikim japanskim gradovima organizirano propovijeda na javnim mjestima, a gotovo 220 000 objavitelja, slikovito govoreći, pušta da njihovo svjetlo svijetli pred ljudima širom Zemlje Izlazećeg Sunca. (Iz našeg arhiva u Japanu.)