U Djelima apostolskim 18:12, 13 stoji da su Židovi u Korintu optužili Pavla da na nezakonit način obraća ljude na svoju vjeru te ga potom odveli “pred sudačku stolicu”. Grčki izraz “bema”, koji je u tom izvještaju preveden sa “sudačka stolica”, doslovno znači stuba. Neki smatraju da je bema bila povišena govornica, koja se nalazila na središnjem dijelu glavnog korintskog trga, vjerojatno samo nekoliko koraka od sinagoge. Budući da je bila na pogodnom mjestu, ispred nje mogao se okupiti velik broj ljudi. Bila je izrađena od plavog i bijelog mramora i bogato ukrašena prekrasnim rezbarijama. Pored nje nalazila su se dva ograđena prostora s mramornim klupama i podom ukrašenim mozaikom. U njima su svoj red čekali oni koji su se željeli obratiti predstavnicima vlasti.

Po svemu sudeći, prokonzul Ahaje po imenu Galion Pavlu je sudio s korintske sudačke stolice. Na tom su mjestu predstavnici vlasti saslušavali sudske slučajeve i objavljivali presude okupljenom mnoštvu.

U grčkim gradovima-državama u blizini sudačke stolice vodile su se sve građanske parnice. U Evanđelju po Mateju 27:19 i Ivanu 19:13 stoji da je Poncije Pilat tijekom suđenja Isusu Kristu sjeo na sudačku stolicu i odande se obratio mnoštvu. (Usporedi Djela apostolska 12:21.)

“Mi propovijedamo Krista pribijenog na stup, koji je Židovima kamen spoticanja, a neznabošcima ludost”, rekao je apostol Pavao o sebi i svojim suvjernicima (1. Korinćanima 1:23). Zašto je nekim Židovima u 1. stoljeću način na koji je Isus pogubljen bio kamen spoticanja?

U očima ljudi koji su u 1. stoljeću živjeli na Bliskom istoku pribijanje na stup bila je najsramotnija smrt. O načinu na koji je Isus umro bibličar Ben Witherington napisao je da se “čovjeka koji je umro tako sramotnom smrću nipošto nije smatralo mučenikom koji je umro za uzvišene ciljeve”. Profesor Witherington dodao je: “Ljudi tog doba vjerovali su da način na koji netko izgubi život možda i najbolje otkriva njegov karakter. Prema njihovom shvaćanju, Isus je bio nitkov, čovjek kriv za veleizdaju i stoga je zaslužio da bude pogubljen poput robova koji su se bunili protiv vlasti.” Ako se uzme u obzir tadašnja židovska kultura, ne zvuči nimalo logično da su prvi kršćani izmislili izvještaje o Isusovoj smrti i uskrsnuću.