• ROĐENA: 1949.

• ZEMLJA: FILIPINI

• PRIJE: OVISNA O ALKOHOLU

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Rođena sam u San Fernandu (provincija Camarines Sur), ali veći dio života provela sam u Antipolu (provincija Rizal), gradu smještenom u brdovitom kraju prekrivenom šumom. Nekada je Antipolo bio miran gradić. Kad bi pao mrak, gotovo nitko nije izlazio na ulicu. No vremena su se promijenila — danas je to velik grad s mnogo stanovnika.

Nakon što sam se doselila onamo, upoznala sam Benjamina, za kojeg sam se kasnije udala. Međutim bračni život nije bio tako lijep kako sam zamišljala. Uslijedili su mnogi problemi s kojima se nisam znala nositi. Utjehu sam potražila u alkoholu. Imala sam tešku narav. S djecom i mužem često sam bila nestrpljiva i znala planuti za svaku sitnicu. Svog muža nisam nimalo poštovala. Suvišno je i reći da je situacija u našoj kući bila neizdrživa.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Moja šogorica Editha, koja je Jehovin svjedok, predložila je Benjaminu i meni da proučavamo Bibliju. Prihvatili smo njen prijedlog jer smo se nadali da će nam to pomoći riješiti obiteljske probleme.

Biblijska istina koju smo postupno otkrivali naprosto nas je oduševila. Posebno su me dirnule riječi iz Otkrivenja 21:4. Taj redak opisuje što će Bog učiniti za ljude koji će u budućnosti živjeti u raju na Zemlji pod vlašću njegovog Kraljevstva. Ondje stoji: “Obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti.” Žarko sam željela doživjeti ispunjenje tog prekrasnog Božjeg obećanja.

Shvatila sam da moram drastično promijeniti svoje stavove i način postupanja. To, naravno, nije bilo moguće učiniti preko noći. Ipak, s vremenom sam uspjela pobijediti ovisnost o alkoholu. Malo-pomalo postala sam strpljivija i obzirnija, a to je poboljšalo odnose u našoj obitelji. Osim toga naučila sam pokazivati poštovanje  svom mužu i podržavati ga u donošenju odluka.

Kad smo Benjamin i ja počeli ići na sastanke Jehovinih svjedoka, bili smo ugodno iznenađeni. Saznali smo da Jehovini svjedoci ne kockaju niti se opijaju. Nepristrani su i prema svima se odnose ljubazno i s poštovanjem. To nas je uvjerilo da smo pronašli pravu religiju (Ivan 13:34, 35).

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Naša obitelj sada je puno sretnija. Benjamin i ja imamo skladan brak i dajemo sve od sebe da svojim bližnjima prenesemo biblijsku poruku. Naša dva sina i njihove žene proučavaju Bibliju. Nadamo se da će i oni početi služiti Jehovi jer smo se uvjerili da je postupanje po Božjim načelima doista najbolji način života.

• ROĐEN: 1967.

• ZEMLJA: AUSTRALIJA

• PRIJE: BAVIO SE KARATEOM

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Odrastao sam u Alburyu, lijepom i bogatom gradu u australskoj saveznoj državi Novom Južnom Walesu. Iako u Alburyu, kao i u većini drugih gradova, ima kriminala, život u njemu prilično je siguran.

Moji roditelji razveli su se kad mi je bilo sedam godina, ali unatoč tome mogu reći da sam imao lijepo djetinjstvo. Oni su se brinuli da moj brat, dvije sestre i ja uvijek imamo sve što nam je potrebno. Željeli su mi omogućiti kvalitetno obrazovanje, pa su me upisali u najbolju privatnu školu u gradu. Otac je htio da nakon školovanja izgradim karijeru u poslovnom svijetu. No mene je više zanimao sport jer sam bio dobar biciklist i karatist. Zaposlio sam se u jednoj automehaničarskoj radionici budući da mi je taj posao omogućavao da se više posvetim sportu.

Bilo mi je jako stalo do toga da budem u dobroj fizičkoj kondiciji. Mislio sam da mi nitko ništa ne može i bio sam uvjeren da silom mogu dobiti što god poželim. Moj učitelj karatea znao je s kakvim se mislima borim, pa je uložio trud da me nauči disciplini i pomogne mi izgraditi moralne vrijednosti. Stalno mi je naglašavao koliko je važno biti odan i drugima pokazivati poštovanje.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Kad sam počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, saznao sam da Jehova Bog mrzi nasilje (Psalam 11:5). Ipak, uvjeravao sam se da sport kojim se bavim nije ni nasilan ni opasan. Smatrao sam da promiče visoke moralne vrijednosti i vrline koje su manje-više u skladu s biblijskim načelima. Jehovini svjedoci koji su proučavali Bibliju sa mnom bili su jako strpljivi. Nikad mi nisu  rekli da se moram prestati baviti borilačkim vještinama, već su mi nastavili prenositi biblijske istine nadajući se da ću sam uvidjeti što je ispravno.

Zahvaljujući sve boljem poznavanju Biblije i prisnijem odnosu s Jehovom počeo sam drugačije razmišljati. Dojmilo me se kad sam saznao kako je Jehovin Sin, Isus Krist, postupao dok je bio na Zemlji. Iako je imao veliku moć, nikad nije pribjegavao nasilju. Posebno upečatljive bile su mi njegove riječi iz Mateja 26:52, gdje piše: “Svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!”

Što sam više upoznavao Jehovu, to sam prema njemu osjećao veću ljubav i poštovanje. Jako me dirnula spoznaja da je Svemogućem Bogu stalo do mene. Oduševila me misao da Jehova neće dignuti ruke od mene dok god nastojim činiti ono što je njemu po volji, čak ni onda kad učinim nešto neispravno ili pomislim da je služenje njemu za mene nedostižan cilj. Snagu mi je davalo njegovo obećanje: “Ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se! Ja ću ti pomoći’” (Izaija 41:13). Nisam želio nemudrim odlukama prokockati taj dragocjeni odnos.

I sama pomisao da se prestanem baviti karateom jako mi je teško padala. No želio sam ugoditi Jehovi i znao sam da je dobar odnos s njim vrijedan svake žrtve. Prekretnica je nastupila kad sam pročitao Isusove riječi zapisane u Mateju 6:24: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara.” Uvidio sam da neću moći cijelim srcem služiti Jehovi i istovremeno se baviti karateom jer bih prije ili kasnije ponovno sve podredio toj vještini. Morao sam odlučiti što mi je važnije.

U meni se vodila prava borba. S jedne strane bilo mi je drago što je moja odluka Jehovi po volji, a s druge strane imao sam osjećaj da sam okrenuo leđa svom učitelju karatea, što je bilo ravno izdaji. Mnogi koji se bave borilačkim vještinama izdaju smatraju neoprostivim grijehom. Za neke je taj čin toliko sramotan da bi radije umrli nego živjeli s mišlju da su nekoga izdali.

Bilo me sram svom učitelju karatea objasniti zašto se više ne želim baviti borilačkim vještinama, pa sam prestao ići na treninge i prekinuo svaki kontakt s članovima svog kluba. Znao sam da sam donio dobru odluku, ali imao sam grižnju savjesti jer im nisam ništa rekao o svojim novim vjerskim uvjerenjima. Imao sam osjećaj da sam iznevjerio Jehovu čak i prije nego što sam mu počeo služiti. Sve me to jako mučilo. Moje su molitve često završavale u suzama.

Ipak, Jehova je očito vidio nešto dobro u meni jer je uvijek bio uz mene. Njegovu sam ljubav osjetio u podršci koju su mi pružali Jehovini svjedoci. Oni su mi bili pravi prijatelji u nevolji — pokazali su mi ljubav i tješili me. Biblijski izvještaj o Davidu i Bat-Šebi pomogao mi je realnije gledati na svoje mane. Iako su njih dvoje počinili težak grijeh, Jehova im je oprostio jer su se iskreno pokajali.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Prije nego što sam počeo proučavati Bibliju, mislio sam samo na sebe. Ali uz pomoć Jehove i svoje divne žene, s kojom sam u braku već sedam godina, uspio sam se promijeniti. Postao sam obzirniji i više mi je stalo do drugih. Moja žena i ja imali smo prilike proučavati Bibliju s nekoliko osoba koje su imale težak život. Riječima ne mogu opisati koliko me usrećuje što mogu pomagati drugima da upoznaju svog Stvoritelja i osjete njegovu ljubav. Ta radost ne može se ni s čim usporediti.