Odrastao sam u Rmeichu, blizu libanonsko-izraelske granice, u vrijeme kad je u Libanonu bjesnio građanski rat. Još su mi danas pred očima prizori nedužnih ljudi koji su ostali osakaćeni u eksplozijama kopnenih mina. Život je bio težak, a kriminala i nasilja bilo je na svakom koraku.

Moja je obitelj pripadala Maronitskoj crkvi, koja spada u istočnokršćanske crkve. Otac je uvijek puno radio kako bi prehranio dvanaesteročlanu obitelj, ali majka je vodila računa o tome da mi djeca idemo u crkvu. S vremenom sam uvidio da Crkva, kao i društvo u cjelini, ne brine za slabe i nezaštićene.

U tinejdžerskim sam se godinama počeo zanimati za kung fu. Naporno sam trenirao i naučio vješto zadavati udarce rukama i nogama te rukovati raznim oružjem koje se koristi u borilačkim vještinama. Razmišljao sam: “Ne mogu prekinuti rat, ali barem mogu pokušati stati na kraj nasilnicima.” Kad god bih vidio da se dva čovjeka tuku, istog bih se trena umiješao. Bio sam nagle naravi i lako sam se razgnjevio. Vodio sam vlastiti rat protiv nepravde i nasilja te sam bio strah i trepet u cijelom južnom Libanonu.

Godine 1980. učlanio sam se u jedan kung fu klub u Bejrutu. Na grad su svaki dan padale bombe, granate i rakete, ali ja sam usprkos tome redovito išao na trening. Najvažnije mi je bilo da se pravilno hranim, dovoljno spavam i živim kao Bruce Lee, kinesko-američki glumac koji je bio kung fu majstor. Imao sam istu frizuru kao i on, hodao sam kao i on te imitirao krikove koje je ispuštao dok je izvodio kung fu udarce. Osim toga, nikad se nisam smijao.

Želio sam otići u Kinu i profesionalno se baviti kung fuom. Dok sam jedne večeri naporno trenirao pripremajući se za odlazak u Kinu, netko mi je pokucao na vrata. Bio je to jedan moj  prijatelj, s kojim su bila dva Jehovina svjedoka. Otvorio sam im vrata odjeven u crno kung fu odijelo, a s mene je curio znoj. Rekao sam im: “Ne znam ništa o Bibliji.” Nisam ni slutio da će mi se od tog trenutka život potpuno promijeniti.

Jehovini svjedoci pokazali su mi pomoću Biblije zašto ljudi ne mogu iskorijeniti nepravdu i nasilje. Objasnili su mi da zapravo Sotona Đavo uzrokuje zlo (Otkrivenje 12:12). Mir i samopouzdanje kojima su ti ljudi zračili ostavili su na mene dubok dojam. Dirnulo me kad sam saznao da Bog ima ime (Psalam 83:18). Tijekom razgovora pročitali su mi i 1. Timoteju 4:8, gdje piše: “Tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a odanost Bogu korisna je u svakom pogledu, jer obećava život — sadašnji i budući.” Te su riječi snažno utjecale na mene.

Nažalost, izgubio sam kontakt s Jehovinim svjedocima jer im je moja obitelj rekla da više ne dolaze. Bez obzira na to odlučio sam prestati trenirati kung fu i početi proučavati Bibliju. Moja braća nisu bila time oduševljena, ali ja sam čvrsto odlučio da ću pronaći Jehovine svjedoke i s njima proučavati Bibliju.

Nastavio sam ih tražiti, ali nisam ih mogao pronaći. U međuvremenu su se zaredali neki potresni događaji u mom životu. Iznenadna smrt mog oca i još neke obiteljske tragedije duboko su me pogodile. U to sam vrijeme radio u jednoj građevinskoj firmi. Jednog mi je dana prišao moj kolega Adel i pitao me zašto sam tužan. Kad je saznao što me muči, počeo mi je govoriti o biblijskoj nadi u uskrsnuće. Narednih devet mjeseci taj je brižan i srdačan Jehovin svjedok strpljivo sa mnom proučavao Bibliju.

Proučavajući Bibliju počeo sam uviđati da moram iz temelja promijeniti svoju osobnost. To nije bilo lako jer sam bio razdražljiv i za čas bih planuo. Biblija mi je pomogla da naučim obuzdavati se i ne reagirati naglo i nepromišljeno. Naprimjer, u Mateju 5:44 zapisan je Isusov savjet: “Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone.” A u Rimljanima 12:19 stoji: “Ne osvećujte se, (...) jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova.’” Ti i drugi biblijski reci pomogli su mi da malo-pomalo steknem unutarnji mir.

Iako su se članovi moje obitelji isprva protivili mojoj odluci da proučavam Bibliju, s vremenom su počeli poštovati Jehovine svjedoke. Štoviše, jedan moj brat postao je Jehovin svjedok, a majka je sve do svoje smrti branila naša vjerska uvjerenja pred drugima.

Sretan sam i što imam divnu i odanu ženu Anitu, s kojom svaki mjesec mnogo vremena propovijedam dobru vijest o Kraljevstvu. Od 2000. živimo u švedskom gradu Eskilstuni, gdje pomažemo ljudima koji govore arapski da upoznaju Bibliju.

I dalje suosjećam sa žrtvama nasilja. No budući da znam zašto se događaju loše stvari i da će Bog uskoro prekinuti nasilje, osjećam istinsku radost i unutarnji mir (Psalam 37:29).