Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Je li religija samo još jedan unosan posao?

Je li religija samo još jedan unosan posao?

 Čini li vam se da su mnoge religije više usredotočene na zgrtanje novca nego na pružanje duhovnog vodstva? One reklamiraju i prodaju razne predmete te vrše vjerske obrede za novac. Mnogi vjerski vođe dobivaju pozamašnu plaću i žive u raskoši. Navest ćemo samo nekoliko primjera.

  •   Jedna je istraga pokazala da je jedan katolički biskup u razdoblju od 13 godina crkvenim novcem financirao gotovo 150 putovanja privatnim avionom i otprilike 200 vožnji limuzinom. Osim toga, potrošio je preko četiri milijuna dolara na preuređenje biskupskog stana u kojem je živio.

  •   Propovjednik iz jedne afričke zemlje redovito održava vjerske službe na kojima prisustvuju deseci tisuća ljudi. Na velikom crkvenom imanju prodaje različitu trgovačku robu – od “čudotvornog ulja” do ručnika i majica sa svojom slikom. Iako je većina ljudi koja dolazi na njegove propovijedi siromašna, on je neizmjerno bogat.

  •   Dvije od četiri svete budističke planine u Kini registrirane su kao tvrtke. Čuveni hram Šaolin koristi se u mnogim komercijalnim projektima, a njegov glavni redovnik poznat je kao menadžer.

  •   Tvrtke diljem Amerike sve više traže usluge duhovnih savjetnika koji smišljaju vjerske obrede kojima bi trebali pružiti duhovno vodstvo zaposlenicima.

 Kako vi gledate na religije u kojima se sve vrti oko novca? Jeste li se ikada pitali što Bog misli o ljudima koji zarađuju na vjerskoj službi?

Što Bog misli o zarađivanju novca na religiji?

 Bog ne odobrava da se na religiji zarađuje novac. Biblija pokazuje da su mu u prošlosti bili mrski svećenici koji su tvrdili da ga zastupaju, a zapravo su poučavali “za plaću” (Mihej 3:11). Bog je osudio pohlepne trgovce zbog kojih je njegov hram “postao razbojnička pećina” (Jeremija 7:11).

 I Isus je osjećao gađenje prema onima koji su zarađivali na religiji. U njegovo su vrijeme vjerski vođe imali koristi od pohlepnih trgovaca kojima su dopustili da trguju u jeruzalemskom hramu. Oni su iskorištavali ljude koji su iz iskrenih poticaja došli u hram štovati Boga. Isus je odvažno otjerao te pokvarene trgovce iz hrama. Rekao im je: “Ne činite od doma mog Oca tržnicu!” (Ivan 2:14–16).

 I iz načina na koji je Isus vršio svoju službu vidi se da je razmišljao poput Boga (Ivan 8:28, 29). Uvijek je besplatno poučavao ljude o Bogu. Isto tako, nije tražio novac kad je činio čuda, naprimjer kad je hranio gladne, liječio bolesne i uskrsavao mrtve. Isus nije koristio svoju službu da bi se obogatio, čak nije imao ni vlastiti dom (Luka 9:58).

Jesu li kršćani u 1. stoljeću zarađivali na svojoj službi Bogu?

 Isus je rekao svojim sljedbenicima da ne smiju naplaćivati svoju vjersku službu. Kazao je: “Besplatno ste primili, besplatno dajte” (Matej 10:8). Ti prvi Isusovi sljedbenici, koji su kasnije postali poznati kao kršćani, držali su se njegovih uputa. Navest ćemo nekoliko primjera.

  •   Apostolu Petru, koji je bio jedan od Isusovih sljedbenika, čovjek po imenu Šimun ponudio je novac jer je želio dobiti moć i ugledan položaj. Petar je odmah odbio Šimunovu ponudu i strogo ga prekorio. Rekao mu je: “Neka tvoje srebro propadne s tobom jer si mislio da Božji dar možeš kupiti novcem!” (Djela apostolska 8:18–20).

  •   Apostol Pavao puno je putovao i propovijedao dobru vijest. Iako je godinama marljivo pomagao mnogim kršćanskim skupštinama, nikada nije tražio novac za svoju službu. O sebi i svojim suvjernicima rekao je: “Mi ne trgujemo Božjom riječju kao što to mnogi čine” (2. Korinćanima 2:17). Osim toga, napisao je: “Kad smo vam propovijedali Božju dobru vijest, radili smo danju i noću da nikome od vas ne budemo na teret” (1. Solunjanima 2:9).

 Dakako, ti prvi kršćani trebali su novac kako bi financirali svoja opsežna propovjednička putovanja i dobrotvorni rad. No nikad nisu naplaćivali svoju vjersku službu. Ljudi su mogli priložiti novac ako su to htjeli, a pritom su se vodili sljedećim načelima:

  •   2. Korinćanima 8:12: “Ako netko daje spremno – u skladu s onim što ima, a ne s onim što nema – ono što daje osobito je vrijedno.”

     Što to znači: Puno je važnije zašto netko daje nego koliko daje.

  •   2. Korinćanima 9:7: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne preko volje ili nasilu, jer Bog voli onoga tko radosno daje.”

     Što to znači: Bog ne želi da se itko osjeća primoranim davati. Njega raduje kad osoba daje zato što to iskreno želi.

Što će se uskoro dogoditi s pohlepnim vjerskim organizacijama?

 Biblija jasno pokazuje da Bog ne prihvaća sve religije (Matej 7:21–23). U jednom upečatljivom proročanstvu Biblija uspoređuje sve krive religije s bludnicom jer one surađuju s vlastima kako bi ostvarile materijalnu i drugu dobit te iskorištavaju ljude širom svijeta (Otkrivenje 17:1–3; 18:3). To proročanstvo otkriva da će Bog uskoro izvršiti osudu nad svim krivim religijama (Otkrivenje 17:15–17; 18:7).

 Bog ne želi da krive religije svojim lošim postupcima zavaravaju ljude ili ih udaljavaju od njega (Matej 24:11, 12). On potiče osobe koje ga iskreno traže da saznaju kako mu mogu služiti na ispravan način i da se odvoje od krive religije (2. Korinćanima 6:16, 17).