Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

IZ NAŠE ARHIVE

Događaj koji je podstakao na revnost i ljubav

Događaj koji je podstakao na revnost i ljubav

TOG petka prepodne, septembra 1922, već je polako postajalo vruće u sali u kojoj se okupilo 8 000 ljudi. Predsedavajući prepodnevnog programa je rekao da svako može da izađe iz sale, ali ne može da se vrati u nju.

Nakon uvodnog dela programa pod nazivom „Hvalimo službu“, u kom su pevane teokratske pesme, na binu je izašao Džozef Raterford. Većina prisutnih je sedela na svom mestu i željno iščekivala šta će se desiti. Ali pošto je bilo veoma vruće, neki su se šetali. Brat Raterford je ljubazno zamolio sve prisutne da sednu i slušaju. Kad je predavanje počelo, da li je iko od prisutnih primetio veliko platno, uredno namotano visoko iznad bine?

Brat Raterford je govorio na temu „Božje Kraljevstvo je blizu“. Oko sat i po vremena, njegov snažan glas je odjekivao salom, dok je govorio o tome kako su drevni proroci neustrašivo ukazivali na Božje Kraljevstvo. Na kraju je upitao: „Da li verujete da je slavni Kralj počeo da vlada?“ Svi prisutni su glasno uzviknuli: „Da!“

„Onda se vratite na područje za propovedanje, vi sinovi Svevišnjeg Boga! Znajte, naš Kralj vlada! Vi ste njegovi zastupnici. Zato objavljujte, objavljujte, objavljujte“, gromoglasno je rekao brat Raterford.

Pre nego što je završio rečenicu, platno koje je bilo namotano iznad bine odvilo se i video se natpis „Objavljujte vest o Kralju i njegovom Kraljevstvu.“

„Ushićenje je zavladalo među prisutnima“, prisećao se Rej Bop, a Ana Gardner je rekla da se krov tresao od aplauza. Nadalje, brat Fred Tvaroš je rekao: „Svi prisutni su ustali kao jedan.“ Još jedan brat, po imenu Evangelos Skufas, rekao je: „Kao da nas je neka moćna sila podigla sa sedišta, pa smo svi ustali, s očima punim suza.“

Mnogi su već propovedali dobru vest o Božjem Kraljevstvu. Međutim, sada su dobili dodatni elan. Etel Benekof se priseća da su Istraživači Biblije kao nikada do tada bili podstaknuti da revno propovedaju i pokazuju ljubav. Odesa Tak, koja je tada imala 18 godina, otišla je s tog kongresa odlučna da nešto preduzme. Rekla je: „Nisam znala ni šta, ni kako, ni gde. Međutim, znala sam da želim da budem poput Isaije, koji je rekao: ’Evo mene, mene pošalji‘“ (Is. 6:8). „Tog nezaboravnog dana“, rekao je Ralf Lefler, „započela je velika akcija objavljivanja Božjeg Kraljevstva i ona danas ima svetske razmere.“

Nije nikakvo čudo što je ovaj kongres u Sidar Pointu postao važan događaj u našoj teokratskoj istoriji. Brat Džordž Gangas je rekao kako je on na njega uticao: „Imao sam još veću želju da ne propustim nijedan kongres.“ Tako je i bilo. Džulija Vilkoks je napisala: „Nemam reči da opišem oduševljenje koje osetim svaki put kad se u našoj literaturi ukazuje na taj kongres u Sidar Pointu. Uvek poželim da kažem Jehovi: ’Hvala ti, Jehova, što sam bila prisutna.‘“

Verovatno i mi u srcu nosimo neki kongres koji je bio poseban za nas, jer nas je ispunio revnošću i ljubavlju prema našem veličanstvenom Bogu i njegovom Kralju. Dok razmišljamo o tom kongresu, i mi smo podstaknuti da kažemo Jehovi: „Hvala ti, Jehova, što sam bio prisutan.“