ODUVIJEK sam volio jesti banane. Zapravo, čini mi se da je to voće koje većina ljudi voli. Banane ne samo da su vrlo ukusne nego su i bogate vitaminima, mineralima i vlaknima. Biste li voljeli saznati nešto više o tom hranjivom voću? Nedavno su mi jedan plantažer i njegova žena pokazali nešto vrlo neobično, naime kako se banane razmnožavaju.

Tony i Marie (na fotografiji gore) imaju poljoprivredno imanje u južnoafričkoj provinciji Limpopo, u području po imenu Levubu. Na svom imanju površine 55 hektara uzgajaju mnoštvo poljoprivrednih kultura. Međutim, najvažnije mjesto među njima pripada bananama. Tony bi nam rado rekao nešto više o tom omiljenom voću.

“Bananama”, objašnjava Tony, “najbolje odgovara tlo razmjerno bogato glinom, a ne pjeskovito ili kamenito tlo. Ono isto tako mora biti dosta duboko i dobro propuštati vodu. Banane najbolje uspijevaju u područjima gdje nema mraza. Ustvari, jako im odgovaraju visoke temperature. Temperature u Levubuu u prosjeku se preko godine kreću između 12 i 35 Celzijevih stupnjeva.” Kada sam ga pitao za padaline, Tony mi je rekao: “Za banane je važno da kiša redovito pada, u suprotnom treba ih zaliti jednom tjedno.”

Premda banana izgleda kao stablo, njeno deblo nije drvo, već ga čine tijesno priljubljeni lisni rukavci. Banana je zapravo divovska zeljasta biljka, a ne stablo. Prava stabljika nalazi se ispod zemlje i naziva se rizom.  Iz njega izbija i korijenje i lišće, a na koncu i veliki purpurni cvijet. Iz rizoma izbijaju i izdanci, koji se s vremenom razviju u nove biljke.

Biljka banane ima tri osnovne razvojne faze, koje ovdašnji uzgajivači nazivaju “baka, kćerka i unuka”. (Vidi fotografiju.) “Baka” će donijeti plodove ove godine, “kćerka” naredne, a “unuka” godinu dana nakon “kćerke”. Svako stablo “majke” okruženo je poprilično velikim brojem “unuka”. Kada ta “dječica” dostignu visinu od oko pola metra, uzgajivač ostavi samo onaj izdanak koji bi po svoj prilici mogao dati najviše plodova, a ostale posiječe.

Kroz središte biljke, iz samog rizoma, raste i ogromni purpurni cvijet, iz kojeg se na kraju razvije grozd banana, odnosno svežanj. Cvijet izbije na samom vrhu biljke, između dva najgornja lista, i objesi se prema dolje. Nakon što mu otpadnu latice, pojavi se 10 do 15 nerazvijenih “šaka”, koje čine jedan grozd i počnu rasti naopačke — kako bi rekao svaki neupućeni promatrač! U svakoj “šaci” može biti 20 ili više banana  koje rastu neovisno jedna o drugoj. Njih se naziva “prsti”.

Od vremena kada se na biljci pojavi purpurni cvijet pa do berbe može proći tri do šest mjeseci, ovisno koje je doba godine. Voće se bere zeleno, no tek nakon što banane poprime svoj konačni oblik. Prosječna težina grozda banana koji je spreman za tržište kreće se oko 35 kilograma. U vrijeme berbe preko svakog grozda navuče se plastična vreća kako se banane za vrijeme transporta teretnim kolima do mjesta gdje će ih se pakirati ne bi nagnječile. Prije samog pakiranja “šake” se siječe na manje komade od po tri do šest banana, koje se zatim uranja u otopinu fungicidnog sredstva.

U Južnoafričkoj Republici voće se nakon toga pakira u kartonske kutije premazane voskom na kojima su otvori za zrak i prebacuje u prostoriju za dozrijevanje, takozvanu zrionicu. To je prostorija u kojoj pod utjecajem etilena banane počinju zreti. * Kutije tu ostaju dan ili dva na pažljivo kontroliranoj temperaturi, nakon čega ih se transportira do potrošača.

“Možda sam pristran”, kaže Tony u šali, “no rekao bih da banane iz Levubua imaju puno bolji okus od drugih banana, vjerojatno zbog tla na kojem rastu. No kako smo mi, nažalost, previše udaljeni od gradova preko kojih se obavlja izvoz, u njihovom okusu moguće je uživati samo u ovoj zemlji.”

Banana je bogata kalijem. “Brojna istraživanja pokazuju da taj mineral jača kosti i smanjuje rizik od visokog krvnog tlaka i srčanog udara”, navodi se u jednom članku o bananama u časopisu Health. “Banane”, stoji dalje u časopisu, “sadrže folnu kiselinu koja sprečava pojavu urođenih bolesti te vitamin B, koji je izuzetno važan za svaku trudnicu i ženu koja doji.” Banana sadrži i neke druge važne minerale, kao što su magnezij, koji pomaže kostima da bolje apsorbiraju kalcij i tako zadrže čvrstoću.

Proteini u banani sastoje se od ukupno 18 aminokiselina, među kojima su i sve one prijeko potrebne koje naše tijelo ne može proizvesti u dovoljnim količinama ili ih uopće ne proizvodi. Banane povrh toga sadrže i 22 posto ugljikohidrata, koji tijelo brzo opskrbljuju energijom zahvaljujući tome što su banane lako probavljive. Marie sa zadovoljstvom dodaje: “Banane su dobar izvor vitamina A, B i C. Isto tako, čini se da smanjuju apetit budući da rijetko tko pojede više banana odjednom.” Zašto onda i vi ne pojedete jednu — vaše će vam tijelo biti zahvalno, a i osladit ćete se!