U PROTEKLIH 50 godina postignut je najveći napredak na području istraživanja sna. Nove spoznaje do kojih se došlo raspršile su neke dugotrajne zablude o spavanju. Jedna od njih je i razmišljanje da san nije ništa drugo nego stanje neaktivnosti jer se tokom njega brojne tjelesne funkcije odvijaju usporeno.

Istraživanjem moždanih valova medicinski stručnjaci došli su do saznanja da je spavanje proces koji se odvija u više naizmjeničnih ciklusa i stadija. U određenim stadijima sna ljudski mozak ne samo da nije neaktivan već je vrlo zaposlen. Da bi nas san okrijepio, svake noći moramo četiri ili više puta proći kroz sve stadije sna i u svakom od njih provesti potrebno vrijeme.

U pravilu postoje dvije vrste spavanja: REM-spavanje (prema engleskom rapid eye movement, brzi pokreti očiju), koje je popraćeno snovima, i sporovalno spavanje, u kojem nema snova. Osobu koja je u REM-fazi spavanja prepoznaje se po brzim pokretima očnih jabučica ispod kapaka.

 Sporovalno spavanje dijeli se u četiri stadija. Prvi stadij — pospanost ili lagani san — javlja se postepeno nakon odlaska na počinak. U tom stadiju mišići se opuštaju, a moždani su valovi nepravilni i brzi. U prvom ciklusu sna taj stadij obično traje od 30 sekundi do 7 minuta. Nakon prelaska u drugi stadij — takozvani pravi san — u kojem obično provedemo 20 posto noći, moždani se valovi produljuju. Kroz glavu nam mogu prolaziti nepovezane misli i slike, no nismo svjesni nikakvih događanja oko sebe niti možemo vidjeti čak i ako su nam oči otvorene.

Nakon ovog slijede treći i četvrti stadij, odnosno stadiji dubokog sna, koji se još nazivaju i delta-spavanje, tijekom kojih mozak stvara duge, usporene valove. To je san iz kojeg se najteže budimo jer se najveći dio krvi u tijelu preusmjerava u mišiće. Tijekom dubokog sna (u kojem obično provedemo oko 50 posto noći) tijelo se oporavlja i obnavlja, a mladi rastu. Važno je napomenuti da će svatko, bio mlad ili star, tko preskoči ta dva stadija dubokog sna sljedećeg dana vjerojatno biti umoran, bezvoljan ili čak deprimiran.

Na kraju svakog ovakvog ciklusa slijedi završna, potpuno suprotna REM-faza sna. Tijekom te faze, koja se obično javlja svakih 90 minuta i popraćena je snovima, više se krvi usmjerava u mozak, pa on stvara gotovo iste valove kao kada smo budni. Međutim, ne možemo pomaknuti mišiće. To nam, po svemu sudeći, služi kao zaštita kako u snu ne bismo povrijedili sebe ili druge pokušavajući izvesti ono što sanjamo.

Ova REM-faza sna, odnosno faza aktivnog snivanja, svaki je put sve duža i čini se da je od velike važnosti za mentalno zdravlje. U toj fazi mozak poput kompjutera sortira podatke koje je u toku dana pohranio u svojoj kratkotrajnoj memoriji, briše nepotrebne, a zadržava one koje treba pohraniti u dugotrajnom pamćenju. Poznato je da zbog izrazite nepravilnosti u javljanju ili trajanju REM-faze nastaju emocionalne teškoće. Naprimjer, osobe koje pate od nesanice u prosjeku provedu manje vremena u toj fazi nego što bi trebale, što dodatno pojačava njihov nemir.

No što se događa kada svoje tijelo redovito lišavamo (namjerno ili nenamjerno) potrebnih faza sna, što rezultira neispavanošću? Ukoliko noću spavamo kraće nego što nam je potrebno, u posljednjoj i najdužoj REM-fazi sna, koja je itekako važna za naše mentalno zdravlje, nećemo provesti onoliko vremena koliko bismo trebali. Ukoliko nam je ritam spavanja poremećen, pa se zadovoljavamo time da više puta kratko odspavamo, često ostajemo prikraćeni za delta-san, koji nam je neophodan da bi se tijelo oporavilo i obnovilo. Osobe koje su kronično neispavane imaju slabiju koncentraciju i pamćenje, teže se izražavaju te gube  sposobnost analitičkog i kreativnog razmišljanja.

No zbog čega osjećamo potrebu za spavanjem? Po svemu sudeći, na formiranje cirkadijanog (dnevnog) ritma budnosti i spavanja utječe više faktora. Među njima su, čini se, i kemijski procesi u mozgu. Isto tako, u mozgu se nalazi živčani centar koji, po svemu sudeći, utječe na izmjenu ciklusa sna. Taj “sat” nalazi se blizu mjesta u mozgu gdje se spajaju optički živci. Zbog toga i svjetlo utječe na našu potrebu za spavanjem. Jako svjetlo nas budi, a mrak potiče na spavanje.

Tjelesna temperatura također je važna. Najbudniji smo u doba dana kad nam je tjelesna temperatura najviša, a to je obično oko deset sati ujutro i osam sati uvečer. S padom tjelesne temperature povećava se i osjećaj pospanosti. Istraživači se slažu da svatko ima drugačiji ritam budnosti i spavanja.

Znanstvenici kažu da ljudi u prosjeku trebaju noću oko osam sati sna. No istraživanja također pokazuju da se potrebe pojedinaca u tom pogledu drastično razlikuju.

Iskreno samoispitivanje može nam pomoći da ustanovimo imamo li dobre navike spavanja ili smo neispavani. Stručnjaci se uglavnom slažu da se kvalitetan san prepoznaje po sljedećim pokazateljima:

▪ Lako zaspite i bez tableta za spavanje, ne vrpoljite se i ne muči vas osjećaj tjeskobe.

▪ Rijetko se budite usred noći, ali ako se i probudite, brzo ponovno utonete u san.

▪ Svako se jutro probudite otprilike u isto vrijeme, najčešće bez pomoći budilice.

▪ Nakon što se probudite i ustanete, cijeli ste dan budni i čili.

A što je s onima koji samo povremeno pate od nesanice? Neki stručnjaci predlažu sljedeće:

1. Prije odlaska u krevet izbjegavajte alkohol i stimulanse, kao što su kava ili čaj. Mnogi pogrešno smatraju da će im alkohol pomoći da zaspu. Međutim, klinička istraživanja pokazuju da alkohol može imati i suprotan učinak te vas razbuditi.

2. Prestanite pušiti. Jedan stručnjak kaže: “Pušači teže zaspu jer duhan povisuje krvni tlak, ubrzava rad srca i potiče aktivnost  mozga. Pušači se također češće bude, vjerojatno zato što se tijekom noći kod njih javljaju simptomi apstinencijske krize.”

3. Prije odlaska u krevet nemojte se suviše fizički ili psihički naprezati. Fizička aktivnost pogoduje snu, ali ne neposredno prije spavanja. Ako prije odlaska u krevet rješavate neke teže probleme ili se mentalno naprežete, možda se nećete moći opustiti, a to vam je često potrebno da biste mogli zaspati.

4. Neka je u spavaćoj sobi tiho, mračno i, ukoliko je moguće, relativno svježe. Što se tiče buke, osvrnimo se na rezultate jednog zanimljivog istraživanja u kojem su ljudi koji žive u blizini aerodroma tvrdili kako više ne čuju buku koju stvaraju avioni. Međutim, prilikom ispitivanja kvalitete sna tih ljudi uočeno je da je njihov mozak zabilježio svako slijetanje i uzlijetanje aviona! Istraživači su zaključili kako je u odnosu na one koji žive u mirnijim područjima tim ljudima svake noći u prosjeku manjkao jedan sat kvalitetnog sna. Njihov bi san sigurno bio daleko kvalitetniji da su koristili čepiće za uši ili nešto drugo čime bi ublažili buku. Neki su utvrdili da je bijeli šum (bilo koji postojani, monotoni šum niske frekvencije), kao što je primjerice šum ventilatora, vrlo praktičan, naročito kada treba prikriti buku koja dolazi izvana.

5. Budite oprezni s tabletama za spavanje. Sve je više dokaza da mnoge tablete za spavanje izazivaju ovisnost, s vremenom gube na djelotvornosti i imaju štetne nuspojave. U najboljem slučaju mogle bi poslužiti samo kao kratkotrajna terapija.

Budući da nesanica može biti i posljedica stresa, bilo bi dobro organizirati stvari tako da nam vrijeme prije odlaska u krevet bude miran i ugodan dio dana. To možemo postići tako da zaboravimo na svakodnevne brige i radimo nešto što volimo, naprimjer čitamo. To nam jasno pokazuje koliko je koristan biblijski savjet koji kaže: ‘Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir čuvat će vaša srca i vaše misaone snage’ (Filipljanima 4:6, 7).