PRIPADNICI mnogih religija diljem svijeta, među kojima su i budizam, hinduizam, islam, jainizam i judaizam, imaju običaj postiti. Mnogi vjeruju da se privremenim uzdržavanjem od hrane mogu približiti Bogu.

Što vi mislite? Trebate li postiti? Što Božja Riječ, Biblija, kaže o tome?

U biblijsko doba ljudi su postili iz različitih razloga, a Bog je s naklonošću gledao na to. Neki su postom željeli izraziti duboku tugu ili kajanje za grijehe (1. Samuelova 7:4-6). Drugi su postili kad su tražili Božju milost ili vodstvo (Suci 20:26-28; Luka 2:36, 37) ili kad su željeli neko vrijeme provesti u dubokom razmišljanju (Matej 4:1, 2).

Međutim u Bibliji se spominju primjeri koji pokazuju da Bog nije uvijek blagonaklono gledao na post. Kralj Šaul postio je prije nego što je potražio savjet od žene koja je bila duhovni medij (3. Mojsijeva 20:6; 1. Samuelova 28:20). Zla kraljica Izebela jednom je prilikom oglasila post, a postili su i vjerski fanatici koji su htjeli ubiti apostola Pavla (1. Kraljevima 21:7-12; Djela apostolska 23:12-14). Farizeji su bili poznati po tome što su redovito postili (Marko 2:18). No Isus ih je osudio, a nisu stekli niti Božje odobravanje (Matej 6:16; Luka 18:12). Slično tome Jehova nije obraćao pažnju na post nekih Izraelaca, jer su to činili iz pogrešnih motiva i djela su im bila zla (Jeremija 14:12).

Ovi primjeri pokazuju da post sam po sebi nije dovoljan da bismo ugodili Bogu.  Međutim mnogi koji su iskreno služili Bogu postili su i Bog je pokazao da to odobrava. Trebaju li onda kršćani postiti?

Mojsijev zakon nalagao je Židovima da “žaloste svoje duše”, odnosno da poste, jednom godišnje, na Dan očišćenja (3. Mojsijeva 16:29-31; Psalam 35:13). To je bio jedini post koji je Jehova propisao svom narodu. * Židovi koji su živjeli pod Mojsijevim zakonom držali su se te zapovijedi. No kršćani nisu dužni držati se Mojsijevog zakona (Rimljanima 10:4; Kološanima 2:14).

Premda je Isus postio u skladu s propisima Mojsijevog zakona, on nije bio poznat po tome. Svojim je učenicima rekao kako da postupaju ako odluče postiti, no nije im nikada zapovjedio da poste (Matej 6:16-18; 9:14). No zašto je onda rekao da će njegovi učenici postiti nakon njegove smrti? (Matej 9:15). To nije bila zapovijed. Isus je samo htio reći da će njegovi učenici biti vrlo žalosni zbog njegove smrti, te će izgubiti volju za jelom.

Dva biblijska izvještaja o prvim kršćanima koji su postili pokazuju da Bog odobrava uzdržavanje od hrane ako se to čini iz ispravnih motiva (Djela apostolska 13:2, 3; 14:23). * Dakle, kao što je vidljivo iz svega što smo naveli, kršćani mogu postiti, ali nisu dužni to činiti. No ako netko odluči postiti, mora paziti na određene zamke koje su s time povezane.

Onaj tko posti lako bi mogao početi sebe smatrati pravednijim od drugih. Stoga moramo paziti da ne bismo upali u tu zamku. Biblija nas upozorava na “lažnu poniznost” (Kološanima 2:20-23). Isusova usporedba o ponosnom farizeju koji je smatrao da je bolji od drugih zato što redovito posti sasvim jasno pokazuje da je Bogu takav stav odbojan (Luka 18:9-14).

Ne bi bilo ispravno niti ako bi se netko hvalio pred drugima zbog toga što posti ili ako bi postio zato što mu netko drugi kaže da bi to trebao činiti. Prema Mateju 6:16-18, Isus je rekao da bi post trebao biti naša privatna stvar, nešto što se tiče samo nas i Boga, te da ne bismo to trebali svima davati na znanje.

Nikad ne bismo smjeli misliti da postom možemo na neki način pokriti svoje grijehe. Bogu je post ugodan samo ako je popraćen poslušnošću njegovim zakonima (Izaija 58:3-7). Post sam po  sebi ne vodi do oproštenja grijeha, već je za to neophodno iskreno pokajanje (Joel 2:12, 13). Biblija ističe da oproštenje možemo dobiti zahvaljujući Jehovinoj nezasluženoj dobroti koja se očituje putem Kristove žrtve. Nije ga moguće zaslužiti bilo kakvim djelima, pa tako ni postom (Rimljanima 3:24, 27, 28; Galaćanima 2:16; Efežanima 2:8, 9).

Izaija 58:3 zorno opisuje još jednu grešku koju ljudi često čine kad je riječ o postu. Izraelci su smatrali da im je Jehova dužan uzvratiti za to što su postili, kao da su time Bogu činili uslugu. Upitali su: “Zašto postimo, ako ti ne vidiš, i žalostimo dušu svoju, a ti ne mariš?” I danas mnogi misle da zbog toga što poste mogu očekivati da će im Bog zauzvrat učiniti neku uslugu. Takvo razmišljanje nije u skladu s Biblijom i odraz je nepoštovanja prema Bogu. Čuvajmo se takvog stava!

Drugi pak smatraju da Božju naklonost možemo zaslužiti ako mučimo svoje tijelo postom, bičevanjem ili sličnim postupcima. No Božja Riječ osuđuje takvo gledište, jer pokazuje da “strogost prema tijelu (...) nema nikakve vrijednosti u borbi protiv” neispravnih želja (Kološanima 2:20-23).

Kršćani nisu dužni postiti, no ne griješe ako to čine. U nekim okolnostima post može biti koristan, pod uvjetom da se pazi na spomenute zamke. Međutim post nije ono na što bismo se trebali usredotočiti ako želimo da naša služba bude ugodna Bogu. Jehova je “sretan Bog” i želi da i njegovi sluge budu sretni (1. Timoteju 1:11). Njegova Riječ kaže: “Nema ništa bolje nego (...) da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega. To je dar Božji” (Propovjednik 3:12, 13).

Mi bismo Bogu trebali služiti radosno, no post se u Bibliji nigdje ne povezuje s veseljem. Osim toga ako bi nam uzdržavanje od hrane narušilo zdravlje ili oduzimalo snagu koja nam je potrebna da bismo radosno izvršavali zadatak koji je naš Stvoritelj povjerio pravim kršćanima — objavljivanje dobre vijesti o Kraljevstvu — tada bi ono očito imalo posve suprotan učinak.

Bez obzira na to da li mi osobno postimo ili ne, ne bismo smjeli osuđivati druge. Među pravim kršćanima ne bi smjelo biti rasprava u vezi s time, “jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost i mir i radost po svetom duhu” (Rimljanima 14:17).