Emanuel: Gospodine Mauricio, drago mi je da vas ponovno vidim!

Mauricio: I meni je drago.

Emanuel: Razmišljao sam o nečemu što ste spomenuli u našem zadnjem razgovoru.

Mauricio: O čemu?

Emanuel: Rekli ste da vas je iznenadilo to što Jehovini svjedoci ne vjeruju u pakao.

Mauricio: Da, to me zbilja začudilo. Moram priznati da se u tome ne mogu složiti s vama.

Emanuel: Drago mi je što ste otvoreno rekli svoje mišljenje. Uvijek volim čuti što drugi ljudi misle. Budući da postoje različita vjerovanja o paklu, volio bih čuti kakva je vaša predodžba o tome.

Mauricio: Pa, oduvijek sam vjerovao da zli ljudi nakon smrti idu u pakao i da ondje trpe vječne muke.

Emanuel: Razumijem, mnogi imaju takvu predodžbu o paklu. Recite mi, jeste li možda u životu doživjeli neku tešku tragediju ili veliku nepravdu?

Mauricio: Nažalost, jesam. Prije pet godina ubijena mi je sestra.

Emanuel: Baš mi je žao. Sigurno vam jako nedostaje.

Mauricio: Da, ne prođe dan da je se ne sjetim.

Emanuel: Primijetio sam da u pakao najčvršće vjeruju upravo oni kojima je nanesena velika bol ili nepravda. Uostalom, razumljivo je da nedužne žrtve žele da zli ljudi plate za svoja nedjela.

Mauricio: Upravo tako! I ja želim da čovjek koji je ubio moju sestru i nanio toliku bol našoj obitelji plati za to što je učinio.

Emanuel: Posve je prirodno da se tako osjećate. Biblija kaže da i Bog osjeća srdžbu kad vidi da su nevini ljudi žrtve nasilnika. Zato je i zajamčio da će kazniti zle. Zapazite što piše u Izaiji 3:11: “Teško zlome! Nevolja će ga snaći, jer po djelima ruku njegovih vratit će mu se.” Dakle možemo biti sigurni u to da će Bog kazniti zle ljude.

 Mauricio: Ali kako će ih kazniti ako pakao ne postoji, kao što vi tvrdite?

Emanuel: To je dobro pitanje. Kratko rečeno, Bog će kazniti zle ljude tako što će ih uništiti. Pogledajte što o tome kaže Biblija. Biste li htjeli pročitati riječi iz 2. Solunjanima 1:9?

Mauricio: Može. Ovdje piše: “Oni će biti kažnjeni vječnom propašću i tako će biti udaljeni od lica Gospodinova.”

Emanuel: Kao što vidite, za ljude koje Bog smatra zlima nema nade da će ikad više živjeti. Bog će ih kazniti “vječnom propašću”, odnosno njihova će smrt biti trajna.

Mauricio: Dobro, razumijem što želite reći, ali gdje je tu pravda? Ionako svi umiru. Zar zli i okrutni ljudi ne zaslužuju neku goru kaznu?

Emanuel: Vidim da ste čovjek koji drži do pravde.

Mauricio: Istina, nepravda mi je oduvijek smetala.

Emanuel: To je za svaku pohvalu. Ustvari, mi ljudi imamo osjećaj za pravdu zato što ga je Bog ugradio u nas. I njemu je jako stalo do pravde. Ali kad vjerski vođe kažu da Bog ljude kažnjava u paklu, zapravo ga prikazuju kao krajnje nepravednog.

Mauricio: Ne razumijem.

Emanuel: Mogu vam navesti jedan primjer. Je li vam poznato što Biblija kaže o Adamu i Evi?

Mauricio: Da. Znam da im je Bog rekao da ne jedu zabranjeno voće, ali oni su ga ipak uzeli.

Emanuel: Točno. Možemo zajedno pogledati taj biblijski izvještaj. Zapisan je u 1. Mojsijevoj 2:16, 17. Ti reci glase ovako: “Tada je Jehova Bog zapovjedio čovjeku: ‘Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.’” Dakle što se trebalo dogoditi Adamu ako bi pojeo zabranjeni plod?

Mauricio: Bog je rekao da će Adam umrijeti.

Emanuel: Tako je. A sad razmislite o ovome: Adam je svojim grijehom zapravo cijeli ljudski rod osudio na smrt. * To je zaista bio vrlo težak grijeh. Pa ipak, je li Bog ičim dao naslutiti da će ga kazniti mukama u paklu?

Mauricio: Nije.

Emanuel: Da je stvarno postojala mogućnost da Adam i Eva za kaznu budu vječno mučeni u paklu, zar ih Bog ne bi na to upozorio? Zar ne bi tako postupio netko tko je pravedan i pun ljubavi?

Mauricio: Vjerujem da bi.

Emanuel: Zanimljivo je i ono što je Bog rekao Adamu i Evi nakon što su sagriješili. Molim vas da pročitate 1. Mojsijevu 3:19.

Mauricio: Može. “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”

Emanuel: Hvala. Dakle kamo je Adam trebao otići nakon smrti?

Mauricio: Bog je rekao da će se Adam vratiti u prah.

Emanuel: Točno. Ako se netko treba vratiti na neko mjesto, to znači da je ondje već bio, zar ne?

Mauricio: Naravno.

Emanuel: A gdje je Adam bio prije nego što ga je Bog stvorio?

Mauricio: Pa nigdje, nije ni postojao.

Emanuel: I sigurno ste primijetili da se u osudi koju je Bog izrekao nigdje ne spominje pakao. Ako se Adam trebao vječno mučiti u paklu, bi li onda bilo pravedno da mu  Bog to zataji i kaže mu da će se vratiti u zemlju od koje je uzet?

Mauricio: Ne, to uopće ne bi bilo pravedno.

Emanuel: Postoji još nešto što moramo uzeti u obzir kad je u pitanju učenje o paklu.

Mauricio: Što?

Emanuel: Tko je prema uvriježenom vjerovanju zadužen da muči ljude u paklu?

Mauricio: Pa Đavo.

Emanuel: Da, a on je Božji najveći neprijatelj. Ako Bog šalje ljude u pakao kako bi ih ondje mučio Đavo, zar to ne bi značilo da oni u neku ruku surađuju?

Mauricio: Hm... Nikad nisam o tome razmišljao.

Emanuel: Predočit ću vam to jednim primjerom. Koliko se sjećam, vi imate djece?

Mauricio: Da, imam sina. Baš je nedavno navršio 15 godina.

Emanuel: Zamislite da vaš sin postane buntovan i počne vam zadavati velike brige čineći vrlo ružne stvari. Što biste učinili?

Mauricio: Pokušao bih mu pomoći da se popravi.

Emanuel: Siguran sam da biste ga strpljivo savjetovali u nadi da će se promijeniti.

Mauricio: Svakako!

Emanuel: No recimo da unatoč svim vašim nastojanjima on i dalje ostane pri svome. S vremenom biste možda došli do zaključka da nemate drugog izbora nego ga na neki način kazniti.

Mauricio: Da, vjerojatno.

Emanuel: Ali što ako biste saznali da vaš sin sve to čini zato što je pod utjecajem jednog vrlo pokvarenog čovjeka koji ga nagovara da čini zlo? Kako biste reagirali?

Mauricio: Mislim da bi me to jako razljutilo.

Emanuel: Vjerujem. A biste li vi od tog zlog i pokvarenog čovjeka tražili da vašeg sina kazni umjesto vas?

Mauricio: Pa naravno da ne bih. To ne bi imalo nikakvog smisla.

Emanuel: A što mislite, ima li onda smisla vjerovati da bi Bog baš od Sotone Đavla — onoga koji ljude navodi na zlo — tražio da te iste ljude kažnjava?

Mauricio: Pa baš i nema.

Emanuel: Sve i kad bi Bog htio mučiti zle, zašto bi Đavo, njegov najveći neprijatelj, pristao na to da izvrši njegovu volju i kažnjava ih umjesto njega?

Mauricio: Moram priznati da nikad prije nisam tako gledao na to.

Emanuel: U svakom slučaju, u jedno možete biti sigurni — Bog će kazniti zle ljude koji se ne žele promijeniti. Za kraj možemo pročitati jedan redak koji to potvrđuje. To je Psalam 37:9. Želite li ga vi pročitati?

Mauricio: Može. “Oni koji čine zlo bit će istrijebljeni, a oni koji se uzdaju u Jehovu posjedovat će zemlju.”

Emanuel: Jeste li zapazili što će Jehova Bog učiniti sa zlim ljudima?

Mauricio: Tu piše da će ih istrijebiti.

Emanuel: Tako je. Zli će zauvijek nestati. S druge strane dobri ljudi — “oni koji se uzdaju u Jehovu” — živjet će vječno ovdje na Zemlji. Naravno, s tim su povezana još neka zanimljiva pitanja. Naprimjer zašto Bog uopće dopušta da ljudi čine zlo? I ako doista namjerava kazniti zle ljude, zašto to već nije učinio?

Mauricio: Istina, to su zanimljiva pitanja.

Emanuel: Možda vam sljedeći put mogu pokazati što Biblija kaže o tome. *

Mauricio: Može, bit će mi drago.