1. Zašto je ulazak u edenski vrt bio zapriječen i o čemu je Abel možda razmišljao?

ABEL se načas prenuo iz razmišljanja i pogledom potražio stado ovaca koje je mirno paslo na obronku. No već sljedeći trenutak ponovno je utonuo u misli i upro pogled prema horizontu. Iako je u daljini vidio samo nejasne obrise, znao je da se mač plamene oštrice, postavljen pred ulazom u edenski vrt, ne prestaje vrtjeti i da više nitko nikad neće moći ući u nekadašnji dom njegovih roditelja. Osjetivši povjetarac na licu, Abel je uzdahnuo, podignuo oči prema nebu i upitao se po tko zna koji put hoće li se ikad premostiti jaz koji je nastao između ljudi i njihovog Stvoritelja.

2-4. Kako trebamo razumjeti biblijsku misao da Abel još uvijek govori?

² Abel je bio drugi Adamov sin. Živio je na samom početku ljudske povijesti i umro prije gotovo 6 000 godina. Iako se njegovo tijelo odavno pretvorilo u prah, Božja Riječ kaže da on još uvijek govori. No zar u njoj ne piše da “mrtvi nisu svjesni ničega”? (Prop. 9:5, 10). Osim toga u Bibliji nije zabilježena niti jedna Abelova riječ. Kako je onda moguće da on još i danas govori?

³ Apostol Pavao pod Božjim je nadahnućem o Abelu napisao: “Iako [je] mrtav, još uvijek govori.” (Pročitaj Hebrejima 11:4.) Što znače te njegove riječi? Abel je bio prvi čovjek koji je imao snažnu vjeru u Boga. Vjera koja je krasila njegovu osobnost toliko je upečatljiva da može promijeniti život i nama, premda nas od njegovog vremena dijele tisućljeća. Ako se ugledamo na tog izuzetnog Božjeg slugu i trudimo se izgraditi vjeru poput njegove, mi “slušamo” što nam on govori.

⁴ No kako se možemo ugledati na Abela i steći vjeru sličnu njegovoj kad u Bibliji nalazimo tek nekoliko redaka o njemu i njegovom životu? Odgovor na to pitanje saznat ćemo u ovom poglavlju.

5. Zašto je Isus Abela spomenuo u povezanosti s postankom svijeta? (Vidi i bilješku.)

⁵ Isus je Abela spomenuo u povezanosti s postankom svijeta, ali, po svemu sudeći, ne zato što se Abel rodio na početku ljudske povijesti. (Pročitaj Luku 11:50, 51.) Kako onda trebamo razumjeti  njegove riječi? Pod izrazom “svijet” Isus je vjerojatno mislio na ljude koji će biti otkupljeni od robovanja grijehu. Iako je Abel bio četvrti čovjek na svijetu, najvjerojatnije je prvi na kojeg je Bog naumio primijeniti vrijednost otkupne žrtve svog Sina. * Ni Abelovi roditelji ni stariji brat nisu imali Božju naklonost, pa nije teško zaključiti da mu nisu pružili najbolji primjer u životu.

6. Kakvi su bili Abelovi roditelji?

⁶ Već od samog početka tamni su se oblaci nadvili nad ljudski rod. Abelovi roditelji, Adam i Eva, sigurno su prije grijeha bili prekrasni ljudi puni života. Međutim pogreška koju su učinili skupo ih je stajala. Bili su savršeni i mogli su živjeti vječno, ali pobunili su se protiv Jehove Boga i zato su bili istjerani iz svog doma, iz edenskog vrta. Budući da su sve podredili svojim željama, zanemarili su i Božju volju i budućnost svojih potomaka. Sebičnost i neposluh lišili su ih savršenosti i vječnog života (1. Mojs. 2:15–3:24).

7, 8. Što je Eva rekla kad je rodila Kajina i što je možda imala na umu?

⁷ Adam i Eva brzo su uvidjeli koliko je život izvan Edena težak. No kad im se rodio prvi sin, u njima se probudila nada. Nadjenuli su mu ime Kajin, što znači “dobiven, stečen”, a Eva je znakovito rekla: “Dobila sam sina uz pomoć Jehovinu.” Njene riječi daju naslutiti da je na umu možda imala obećanje koje je Bog izrekao u Edenu — obećanje da će žena roditi potomka koji će u budućnosti uništiti zlo duhovno biće koje ih je navelo na pobunu protiv Boga (1. Mojs. 3:15; 4:1, bilješka). Je li možda smatrala da je ona ta prorečena žena, a Kajin obećani potomak?

 ⁸ Ako jest, nije mogla biti više u krivu. Štoviše, ako su ona i Adam odgajali Kajina u tom duhu, nanijeli su mu više štete nego koristi jer su time samo potaknuli ponos u njegovom nesavršenom srcu. Njih su dvoje s vremenom dobili još jednog sina, ali njegovo rođenje nisu pratile teatralne izjave. Nazvali su ga Abel, što može značiti “ispraznost, ništavnost” (1. Mojs. 4:2). Jesu li izborom tog imena htjeli pokazati da od svog drugog sina ne očekuju previše? O tome možemo samo nagađati.

9. Koju pouku roditelji mogu izvući iz postupaka Adama i Eve?

⁹ Očevi i majke mogu izvući važnu pouku iz postupaka Adama i Eve. Roditelji, na što ćete poticati svoju djecu? Hoćete li svojim riječima i postupcima u njima buditi ponos, sebičnost i želju za isticanjem ili ćete ih učiti da zavole Jehovu Boga i trude se biti njegovi prijatelji? Nažalost, prvi roditelji nisu dobro izvršili svoju roditeljsku dužnost. Ipak, nije sve bilo izgubljeno.

10, 11. Čime su se bavili Kajin i Abel i koju je osobinu izgradio Abel?

¹⁰ Adam je svoje sinove vjerojatno poučavao raznim poslovima koje je trebalo obaviti da bi njihova obitelj bila zbrinuta. Kajin je tako postao zemljoradnik, a Abel pastir.

¹¹ No Abel je znao da postoji nešto važnije od pukog zadovoljavanja fizičkih potreba. Tijekom godina izgradio je vjeru u Boga, odliku o kojoj se apostol Pavao stoljećima kasnije pohvalno izrazio. Kako mu je to pošlo za rukom kad su njegovi roditelji okrenuli leđa Bogu? Što mu je pomoglo upoznati Jehovu i izgraditi snažnu vjeru u njega? Spomenut ćemo na koja je tri temelja počivala njegova vjera.

12, 13. Zašto možemo reći da je promatranje Jehovinih djela stvaranja Abelu pomoglo izgraditi snažnu vjeru?

¹² Jehovina djela stvaranja. Kad je Jehova izgnao Adama i Evu iz edenskog vrta, prokleo je zemlju, rekavši da će rađati trnje i korov. Iako je obrađivanje zemlje bilo mukotrpan posao, ona je ipak davala urod od kojeg su Adam i njegova obitelj mogli živjeti. Osim toga to prokletstvo nije utjecalo na mnoge prirodne ljepote. Abel se sigurno divio raznolikom životinjskom svijetu, veličanstvenim gorama i planinama, rijekama i jezerima, a pažnju mu je zaokupljalo i nebo posuto treperavim zvijezdama te Sunce, Mjesec i snježnobijeli oblaci. U svemu što ga je okruživalo mogao je prepoznati neizmjernu ljubav, mudrost i dobrostivost Jehove Boga, Stvoritelja svega što postoji. (Pročitaj Rimljanima 1:20.) Duboko razmišljanje o djelima stvaranja i cijenjenje koje je osjećao prema Stvoritelju zacijelo su ojačali njegovu vjeru.

 ¹³ Abel je nesumnjivo često razmišljao o Jehovi. Budući da je bio pastir, svoje je ovce vodio preko gora, rijeka i dolina tražeći najbolje zelene pašnjake, kristalno čistu vodu i skrovita mjesta na kojima su mogli provesti noć pod vedrim nebom. Promatrajući te životinje, koje su trebale pastira da ih vodi na ispašu, štiti i brine se za njih, možda je puno puta pomislio kako i mi ljudi trebamo nekoga mudrijeg i moćnijeg da nas vodi, štiti i brine se za nas. Svoje je misli vjerojatno podijelio s Jehovom u molitvi, a njegova je vjera zahvaljujući tome sve više rasla.

14, 15. Na temelju čega se Abel mogao uvjeriti da se Jehovina riječ uvijek ispuni?

¹⁴ Jehovina obećanja. Logično je pretpostaviti da su Adam i Eva svojim sinovima ispričali zašto ih je Bog istjerao iz edenskog vrta. Abel je očito imao o čemu razmišljati.

¹⁵ Svuda oko sebe mogao je vidjeti da se ispunjava ono što je Jehova rekao njegovim roditeljima. Zemlja je rađala trnje i korov, baš kao što je Jehova i kazao kad ju je prokleo. Obistinilo se i ono što je rekao Evi — da će joj trudnoća i porođaj biti bolni — a to je Abel iz prve ruke mogao vidjeti kad je njegova majka bila trudna. Jehova je kazao i da će Eva imati neuravnoteženu potrebu za ljubavlju i pažnjom svog muža, a da će on gospodariti nad njom. Abel je od malih nogu promatrao kako grijeh utječe na odnos između njegovog oca i majke. Svuda oko sebe zamjećivao je dokaze da se Jehovina riječ uvijek ispuni. Stoga je s dobrim razlogom vjerovao da će se ispuniti i Jehovino obećanje o potomku koji će ukloniti posljedice grijeha počinjenog u Edenu (1. Mojs. 3:15-19).

16, 17. Što je Abel mogao naučiti promatrajući kerube koji su stajali na ulazu u edenski vrt?

¹⁶ Jehovini sluge. Abel u svojoj obitelji nije imao uzor na koji se vrijedilo ugledati, ali ljudi nisu bili jedina razumom obdarena stvorenja koja su u ono doba bila na Zemlji. Kad je Jehova istjerao Adama i Evu iz edenskog vrta, pobrinuo se da ni oni ni njihovi potomci nikad više ne kroče onamo. Na ulaz u edenski vrt postavio  je kerube, vrlo moćne anđele, te mač plamene oštrice koji se neprestano okretao i tako priječio ulazak u vrt. (Pročitaj 1. Mojsijevu 3:24.)

¹⁷ Abel je nedvojbeno vidio te anđele još dok je bio dječak. Ta su stvorenja svojim izgledom odražavala silnu moć. A plameni mač sigurno je izazivao strahopoštovanje. Je li Abel, dok je odrastao, ikad primijetio da je kerubima dosadilo stalno stajati na istom mjestu? Je li možda vidio da su otišli s dužnosti koju im je Jehova povjerio? Ni govora! Iz dana u dan, iz godine u godinu, ta su moćna stvorenja, kojima je Bog podario razum i slobodnu volju, desetljećima stajala na ulazu u edenski vrt. Koliko su se ti vjerni Božji sluge samo razlikovali od njegovih roditelja! Promatrajući te kerube, Abel je mogao shvatiti što znači biti odan Bogu, a to mu je pomoglo da i sam izgradi nepokolebljivu vjeru u njega.

18. Što nama može pomoći da izgradimo čvrstu vjeru?

¹⁸ Razmišljanje o Jehovinim djelima stvaranja, njegovim obećanjima i njegovim vjernim anđelima pomoglo je Abelu da stekne jaku vjeru. Naročito mladi imaju što naučiti od njega. Oni mogu razviti vjeru u Jehovu, čak i ako mu članovi njihove obitelji ne služe. Od Abela i svi drugi Božji sluge mogu naučiti kako izgraditi čvrstu vjeru. Djela stvaranja još uvijek svjedoče o svom Stvoritelju, jednako kao u prošlosti. No mi danas imamo cijelu Bibliju. Na njenim stranicama možemo upoznati mnoge Božje sluge koje je krasila čvrsta vjera. I oni i naša braća u skupštini divan su uzor u koji se možemo ugledati. Ako svoju vjeru u Jehovu gradimo na tim temeljima, možemo biti sigurni da će ona biti čvrsta i nepokolebljiva, poput Abelove.

19. Do koje je važne spoznaje došao Abel?

¹⁹ Abel je želio na neki način pokazati svoju vjeru i tako obradovati Jehovu. No što običan smrtnik može dati Stvoritelju čitavog svemira? Je li njemu uopće potreban ikakav dar koji bi mu ljudi mogli dati? Abel je došao do važne spoznaje: Ako svom nebeskom Ocu punom ljubavi dade najbolje što ima i ako to učini od srca, time će ga razveseliti.

20, 21. (a) Što je Abel prinio Jehovi na žrtvu, a što Kajin? (b) Je li Jehova obratio pažnju na Abelovu i Kajinovu žrtvu?

²⁰ Abel je odlučio na žrtvu prinijeti nekoliko ovaca iz svog stada. Pomnjivo je odabrao najbolje što je imao, prvine, i kao žrtvu dao najkvalitetnije dijelove životinja. U međuvremenu je i Kajin odlučio zatražiti Božju naklonost i blagoslov, pa je pripremio žrtvu od plodova zemlje. Ali motivi koji su se krili u njegovom srcu bili su posve drugačiji od Abelovih. To je izašlo na vidjelo kad su prinijeli žrtve Jehovi.

²¹ Obojica su, po svoj prilici, izgradila žrtvenike i žrtve spalila vatrom. Moguće je da su te žrtvenike podignuli negdje u blizini edenskog vrta, gdje su ih mogli vidjeti kerubi, Jehovini predstavnici koji su u ono vrijeme bili na Zemlji. Je li Jehova obratio pažnju na Kajinovu i Abelovu žrtvu? Biblija kaže: “Jehova je s odobravanjem pogledao na Abela i na žrtvu njegovu” (1. Mojs. 4:4). Izvještaj ne otkriva na koji je način pokazao da mu je Abelova žrtva po volji.

22, 23. Zašto je Jehova s odobravanjem pogledao na Abela i njegovu žrtvu?

²² Je li Jehova s odobravanjem pogledao na Abela zbog žrtve koju je prinio? Istina, Abel je prinio živo biće i prolio njegovu dragocjenu krv. Zašto se odlučio upravo za takvu žrtvu? Je li možda naslutio koliko bi ona mogla biti vrijedna u Jehovinim očima? Jehova je nekoliko stoljeća nakon Abelove smrti rekao pripadnicima svog naroda da mu na žrtvu prinose janjad bez mane. Ti su prinosi predočavali žrtvu njegovog savršenog Sina, “Janjeta Božjeg”, koji je svoju krv prolio za grijehe mnogih (Ivan 1:29; 2. Mojs. 12:5-7). Teško je vjerovati da je Abel to mogao znati.

²³ Ipak, možemo biti posve sigurni da je Abel na žrtvu prinio najbolje što je imao. Jehova nije s odobravanjem pogledao samo na Abelovu žrtvu već i na Abela zato što je vidio da je žrtvu prinio iz iskrene ljubavi prema njemu i da ga je na to potaknula snažna vjera.

24. (a) Zašto Jehova na Kajinovu žrtvu nije pogledao s odobravanjem? (b) Koja sličnost postoji između Kajina i mnogih ljudi u današnje vrijeme?

²⁴ A što je bilo s Kajinovom žrtvom? Biblija otkriva da Jehova “na Kajina i na žrtvu njegovu nije pogledao s odobravanjem”  (1. Mojs. 4:5). Problem nije bio u žrtvi koju je Kajin prinio jer je zakon koji je Jehova kasnije dao izraelskom narodu određivao da se na žrtvu mogu prinijeti i plodovi zemlje (3. Mojs. 6:14, 15). Biblija za Kajina kaže da su “djela njegova bila zla”. (Pročitaj 1. Ivanovu 3:12.) On je očito mislio da će samim činom prinošenja žrtve ugoditi Jehovi Bogu, ali njegovi su postupci pokazali da ga ne ljubi i da u njegovom srcu nema vjere. U tome je sličan mnogim ljudima u današnje vrijeme koji smatraju da je dovoljno zadovoljiti formu kako bi se dopali Bogu.

25, 26. Na što je Jehova upozorio Kajina, no što je on učinio?

²⁵ Je li Kajin, nakon što je vidio da Jehova nije prihvatio njegovu žrtvu, pomislio kako bi bilo dobro da se ugleda na svog brata? Nažalost, nije. Što je još gore, njegovo se srce ispunilo mržnjom. Jehova je vidio kako Kajin razmišlja i strpljivo mu je nastojao pomoći da se urazumi. Upozorio ga je, rekavši da ga njegovo razmišljanje može dovesti do teškog grijeha. Želeći mu pomoći da promijeni svoj način razmišljanja i postupanja, upitao ga je: “Ako počneš činiti dobro, nećeš li mi biti mio?” (1. Mojs. 4:6, 7).

²⁶ Kajin nije poslušao Boga. Jednog je dana pozvao Abela, koji nije imao pojma što smjera njegov stariji brat, da pođe s njim u neko polje. Ondje ga je napao i ubio (1. Mojs. 4:8). Abel je tako, u neku ruku, postao prvi mučenik, odnosno prvi čovjek koji je umro zbog svoje vjere u Boga. Je li itko primijetio Kajinov zloban čin?

27. (a) Zašto možemo biti sigurni da će Abel uskrsnuti? (b) Što trebamo činiti ako se želimo naći u raju na Zemlji?

²⁷ Abelova je krv, simbolično govoreći, zavikala sa zemlje k Jehovi i tražila da se zadovolji pravda. Bog je čuo taj vapaj za pravdom te je kaznio Kajina zbog onoga što je učinio (1. Mojs. 4:9-12). Od Abela doista imamo što naučiti. Iako je, u usporedbi s drugim ljudima onog doba, živio kratko, možda svega stotinjak godina, ostavio je neizbrisiv trag u biblijskoj povijesti. Umro je znajući da ga njegov nebeski Otac ljubi i s odobravanjem gleda na njegove postupke (Hebr. 11:4). Možemo biti sigurni da ga Jehova čuva u svom sjećanju i da će ga uskrsnuti u raju koji će uskoro uspostaviti na Zemlji (Ivan 5:28, 29). Hoćemo li se i mi naći ondje? Hoćemo, ako se ugledamo na Abela i trudimo se izgraditi snažnu vjeru nalik njegovoj.