Idi na sadržaj

Idi na kazalo

21. POGLAVLJE

Borio se protiv straha i sumnji

Borio se protiv straha i sumnji

1-3. Koje su čudo vidjeli Petar i ostali Isusovi učenici i što se dogodilo dok su bili na Galilejskom moru?

DOK je svom snagom veslao prema obali, Petar je upro pogled u daljinu. Činilo mu se da na istočnom horizontu vidi neku blijedu svjetlost. Možda je pomislio da se bliži zora i ponadao se da će se nevrijeme u kojem su se našli on i drugi Isusovi učenici napokon utišati. No silovit vjetar koji mu je nosio vodu u lice vratio ga je u stvarnost. Valovi su svom žestinom udarali u pramac njihove ribarske lađe, a Petru su ramena i leđa naprosto otpadali od bolova jer je već satima veslao bez predaha. Ipak, nije imao namjeru odustati.

2 Petar i ostali učenici otisnuli su se na Galilejsko more, ostavivši Isusa na obali. Tog dana Isus je nahranio tisuće gladnih s nekoliko kruhova i malo ribe, a oduševljeni ga je narod htio postaviti za kralja. No Isus se nije htio miješati u politiku, te se udaljio od mnoštva. Tim je postupkom svojim učenicima pokazao kako trebaju gledati na uplitanje u politička zbivanja svog vremena. Nakon što je narod otišao, Isus je učenicima rekao da se ukrcaju na lađu i krenu na drugu obalu, a on se popeo na goru jer se želio pomoliti svom Ocu (Mar. 6:35-45; pročitaj Ivana 6:14-17).

3 Kad su se učenici otisnuli od obale, gotovo pun Mjesec bio je visoko na nebu. Iako su veslali skoro cijelu noć, uspjeli su prijeći tek nekoliko kilometara. Nisu mogli razgovarati jer su već bili umorni, a vjerojatno im je smetala i huka vjetra i valova. Tako je Petar, po svoj prilici, bio zaokupljen svojim mislima.

Petar je od Isusa štošta naučio, ali znao je da u svojoj osobnosti i načinu razmišljanja treba promijeniti još mnogo toga

4. Čime nam je Petar pružio divan primjer?

4 Petar je svakako imao o čemu razmišljati. Isusa je upoznao prije više od dvije godine i za to vrijeme doživio mnogo uzbudljivih događaja. Od Isusa je štošta naučio, ali znao je da je to zapravo tek početak, da u svojoj osobnosti i načinu razmišljanja treba promijeniti još mnogo toga. No bio je spreman uhvatiti se u koštac sa strahom, sumnjama i drugim slabostima, čime nam je pružio divan primjer. Pogledajmo što možemo naučiti od njega.

“Našli smo Mesiju!”

5, 6. Kako je izgledao Petrov život?

5 Teško je vjerovati da je Petar ikad zaboravio dan kad je upoznao Isusa. Njegov brat, Andrija, javio mu je prekrasnu vijest: “Našli smo Mesiju!” Te su riječi snažno utjecale na Petra, a događaji koji su uslijedili zauvijek su promijenili njegov život (Ivan 1:41).

6 Petar je živio u Kafarnaumu, gradu smještenom na sjevernoj obali slatkovodnog jezera koje se zove Galilejsko more. S Petrom i njegovom ženom živjela je njegova punica te brat Andrija. Njih su dvojica bili ribari i radili su zajedno s Jakovom i Ivanom, Zebedejevim sinovima. Ribarenje je bilo težak fizički posao, kruh sa sedam kora. Ribari su cijele noći provodili na jezeru, bacajući mreže između dviju lađa i izvlačeći ulov. Ni ujutro si nisu mogli priuštiti odmora jer je tijekom dana trebalo razvrstati i prodati ribu, a zatim pokrpati i očistiti mreže.

7. Kako je Petar čuo za Isusa i zašto je vijest o dolasku Mesije bila toliko važna?

7 Biblija kaže da je Andrija bio učenik Ivana Krstitelja. Petar je sasvim sigurno s velikim zanimanjem slušao kako njegov brat prepričava što je čuo od Ivana. Jednom prilikom Andrija je vidio kako je Ivan pokazao rukom na Isusa iz Nazareta i rekao: “Evo Janjeta Božjeg!” Andrija je odmah pošao za Isusom, a Petru je oduševljeno javio važnu vijest da je našao Mesiju (Ivan 1:35-40). Nakon pobune u Edenu, koja se dogodila 4 000 godina ranije, Jehova Bog obećao je da će doći Spasitelj, koji će ljudima pružiti istinsku nadu u bolju budućnost (1. Mojs. 3:15). A Andrija je upravo upoznao tog Spasitelja — Mesiju! Stoga je i Petar pohitao upoznati Isusa.

8. Što znači ime koje je Isus dao Petru i zašto ga neki ne smatraju prikladnim?

8 Petra su dotad zvali Šimun. No Isus mu je, čim ga je vidio, rekao: “‘Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa.’ (‘Kefa’ je na grčkom ‘Petar’)” (Ivan 1:42). Izraz “kefa” znači “kamen” odnosno “stijena”. Isusove su riječi očigledno imale proročansko značenje. On je prorekao da će Petar postati poput stijene — da će svojom postojanošću, ustrajnošću i pouzdanošću dobro utjecati na njegove sljedbenike. Je li Petar tako gledao na sebe? Najvjerojatnije nije. Ni dan-danas neki za Petra ne bi rekli da je oličenje postojanosti i pouzdanosti. Dapače, na temelju onoga što su pročitali u evanđeljima dolaze do zaključka da je bio hirovit, nedosljedan i neodlučan.

9. (a) Što Jehova i njegov Sin traže u nama? (b) Što misliš, zašto trebamo imati povjerenja u Jehovinu i Isusovu prosudbu?

Istina, Petar je imao svojih slabosti. Premda Isus nije zatvarao oči pred njima, on je u ljudima uvijek tražio dobre strane, baš poput svog Oca, Jehove. Kad je vidio koliko lijepih osobina krasi Petrovu osobnost, htio mu je pomoći da ih još više razvije. Jehova i Isus nisu se promijenili. Oni i danas u ljudima traže dobro. Budući da smo svjesni svojih slabosti, možda se ponekad pitamo što oni uopće vide u nama, ali moramo imati povjerenja u njihovu prosudbu i biti spremni učiti i mijenjati se, kao što je to činio Petar. (Pročitaj 1. Ivanovu 3:19, 20.)

“Ne boj se!”

10. Što je Petar imao prilike vidjeti i čuti dok je bio s Isusom, no što je unatoč tome učinio?

10 Petar je vjerojatno neko vrijeme pratio Isusa dok je on obilazio gradove i propovijedao. Možda je svjedočio i prvom čudu koje je Isus učinio kad je na jednoj svadbi u Kani pretvorio vodu u vino. Što je još važnije, čuo je predivnu vijest o Božjem Kraljevstvu, koja je ljudima ulijevala nadu. Ipak, unatoč svemu što je imao prilike vidjeti i čuti, otišao je od Isusa i vratio se ribarenju. Nekoliko mjeseci kasnije Petar je ponovno sreo Isusa — ovaj put Isus ga je pozvao da ga slijedi i posveti život propovijedanju dobre vijesti. Kako je izgledao taj susret?

11, 12. (a) Što je Petar radio noć prije nego što je Isus prišao njegovoj lađi? (b) O čemu je Petar možda razmišljao dok je slušao Isusa?

11 Isus je prišao Petrovoj lađi nakon što su Petar i ostali ribari cijelu noć bezuspješno lovili ribu. Petar je nedvojbeno bio razočaran, pa čak i pomalo ljut. Nebrojeno su mnogo puta bacili mreže u jezero i izvukli ih van, ali u njima nije bilo ni jedne jedine ribe. Budući da je bio vješt i iskusan ribar, mreže je zasigurno bacao na različita mjesta, pokušavajući otkriti gdje ima ribe. Međutim nije mu pomoglo ni iskustvo ni vještina. Možda je tijekom te naporne noći poželio ući u vodu, pronaći jata riba i nekako ih natjerati da uđu u mreže. Naravno, znao je da su to puste želje i zbog toga se osjećao frustriranim. Kako i ne bi, kad ribu nije lovio radi zabave, nego da bi zaradio za život. Trebao je prehraniti obitelj. Mada se na obalu vratio praznih ruku, svejedno je morao očistiti mreže. Tako ga je Isus zatekao u poslu.

Petar je uvijek s užitkom slušao Isusa kako govori o Božjem Kraljevstvu

12 Zašto se Isus uopće uputio prema Petrovoj lađi? On je tog dana na obali Galilejskog mora poučavao narod. Ljudi je bilo tako mnogo da su ga gurali sa svih strana, u želji da ga bolje čuju. Zato je Isus ušao u Petrovu lađu i zamolio ga da se malo otisne od obale. Nastavio im je govoriti iz lađe, a budući da voda odlično prenosi zvuk, svi su ga mogli jasno čuti. I Petar je upijao svaku Isusovu riječ. Uvijek ga je s užitkom slušao kako govori o Božjem Kraljevstvu te je možda pomislio da bi bilo lijepo s njim propovijedati tu važnu vijest. No čim se sjetio protekle noći i uzaludnog ribarenja, vjerojatno se pitao bi li mu to uopće bilo moguće i od čega bi on i njegova obitelj živjeli (Luka 5:1-3).

13, 14. Koje je čudo učinio Isus i kako je Petar reagirao?

13 Kad je Isus završio svoju propovijed, Petru je kazao: “Otplovi gdje je duboko, bacite mreže svoje i lovite!” Sumnjajući da se to isplati, Petar je rekao: “Učitelju, cijelu smo se noć mučili i ništa nismo ulovili, ali kad ti tako kažeš, spustit ću mreže.” On je tek očistio mreže i sigurno nije imao volje za ribarenje, pogotovo zato što je pretpostavljao da neće ništa uloviti. Ipak, poslušao je Isusa, a vjerojatno i ribarima u drugoj lađi dao znak da pođu za njima (Luka 5:4, 5).

14 Kad je počeo povlačiti mrežu, iznenadio se osjetivši koliko je teška. Počeo ju je vući svom snagom i ubrzo vidio da se u njoj praćaka mnoštvo riba. Uzbuđeno je mahnuo ribarima iz druge lađe da dođu i pomognu im. Bilo je očito da sav taj ulov ne može stati u jednu lađu. Napunili su obje lađe, a one su pod silnim teretom počele tonuti. Petar nije mogao vjerovati svojim očima! Već je vidio neka Kristova silna djela, ali ovaj je put Krist učinio čudo kojim je pomogao njemu osobno. Petar ga je pogledao sa strahom i zacijelo pomislio kakav je to čovjek koji može natjerati ribe da uđu u mreže. Zatim mu je pao pred noge i rekao: “Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!” Možda je mislio da nije dostojan biti u društvu onoga kome je sam Bog dao moć da čini takva čuda. (Pročitaj Luku 5:6-9.)

“Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!”

15. Zašto Petar nije imao razloga biti pretjerano zabrinut?

15 Isus je ohrabrio Petra rekavši: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude” (Luka 5:10, 11). Nije bilo vrijeme da se Petar prepusti strahu i sumnjama. Nije imao razloga biti pretjerano zabrinut time kako će uzdržavati svoju obitelj. Iako ga je Isus pozvao da sudjeluje u izvršavanju važnog djela koje će utjecati na budućnost čovječanstva, nije se trebao bojati da zbog svojih mana nije dorastao tom zadatku. Uostalom, zar nije služio Bogu koji velikodušno prašta? (Iza. 55:7). Mogao je bez straha dati svoj život Jehovi u ruke i vjerovati mu da će se brinuti za njegove tjelesne i duhovne potrebe (Mat. 6:33).

16. Kako su Petar, Jakov i Ivan reagirali na Isusov poziv i zašto je to bila najbolja odluka koju su mogli donijeti?

16 Petar je odmah prihvatio Isusov poziv, a to su učinili i Jakov i Ivan. Biblija kaže: “Izvukli [su] lađe na kopno, ostavili sve i pošli za njim” (Luka 5:11). Petra je vjera potaknula da se uzda u Isusa i u Boga koji ga je poslao. Njegova odluka da pođe za Isusom bila je najbolja odluka koju je mogao donijeti. Ako mi, po uzoru na Petra, nadvladamo svoje sumnje i strah te se trudimo svim srcem služiti Bogu, možemo biti potpuno uvjereni da nas on nikad neće ostaviti (Psal. 22:4, 5).

“Zašto si posumnjao?”

17. Što je Petar doživio otkad je upoznao Isusa?

17 Vratimo se na događaj opisan na početku ovog poglavlja. Te vjetrovite noći Petar je veslao Galilejskim morem, promatrajući kako pramac njegove lađe siječe velike valove. Ne bi bilo ništa neobično da je razmišljao o Isusu. Poznavao ga je već više od dvije godine i uz njega doživio mnogo toga što je snažno utjecalo na njegov život. Da li se sjetio kako je Isus izliječio njegovu punicu? Da li se u mislima vratio na njegove pouke koje je čuo u Propovijedi na gori? Bilo kako bilo, Isus je svojim propovijedanjem i čudima dokazao da je davno obećani Mesija. A kako je sve to djelovalo na Petra? On je uvidio koliko se treba mijenjati te se svim silama borio protiv svojih slabosti, primjerice protiv sklonosti da se prepusti sumnjama i strahu. Sigurno im je uspio barem donekle stati na kraj jer ga Isus inače ne bi odabrao za jednog od svojih 12 apostola. Ali Petar još nije bio potpuno nadvladao svoje sumnje i strah, u što se nedugo zatim i sam uvjerio.

18, 19. (a) Opiši što je Petar vidio na Galilejskom moru. (b) Što je Petar zatražio od Isusa i što je Isus učinio?

18 Za vrijeme četvrte noćne straže, koja traje od oko tri sata do izlaska sunca, Petar je odjednom prestao veslati i naglo se uspravio. Spazio je da se u daljini među valovima nešto miče. U prvi je mah možda pomislio da mu se od umora priviđa ili da se blijeda mjesečina koja se probijala kroz oblake poigrava s njegovom maštom. Međutim obris koji je vidio nije se mijenjao dok su se valovi dizali i spuštali. Mora da je u nevjerici širom otvorio oči kad je shvatio da je to čovjek, koji je k tome hodao po vodi! Učenicima je izgledalo da će proći tik uz njihovu lađu. Prestravljeni, pomislili su da prema njima ide nekakva utvara. Ali tada su začuli glas: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!” Bio je to Isus! (Mat. 14:25-28).

19 Petar je isprva reagirao vrlo hrabro. Htijući se uvjeriti da je to doista Isus, rekao je: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” Očito je bio ushićen vidjevši Isusa te je poželio i sam hodati po vodi. Isus ga je pozvao da dođe k njemu. Petar je izašao iz lađe i stao na uzburkanu površinu vode. Kako li se samo osjećao kad je vidio da ne tone, nego da čvrsto stoji na površini! Sigurno je bio u čudu dok je polako koračao prema Isusu. Ali onda se u njegovom srcu pojavio posve drugačiji osjećaj. (Pročitaj Mateja 14:29.)

“Kad je vidio olujni vjetar, uplašio se”

20. (a) Zašto je Petar počeo tonuti? (b) Koju je važnu pouku Isus pružio Petru?

20 Petar nije smio skidati oka s Isusa. Njegov mu je Učitelj, služeći se moći koju je dobio od Jehove, omogućio da hoda po vodi. To je učinio zato što je vidio da Petar vjeruje u njega. No Petar je dopustio da mu nešto odvuče pažnju. U Bibliji stoji: “Kad je vidio olujni vjetar, uplašio se.” Skrenuo je pogled na valove koji su zapljuskivali lađu, te se uplašio i počeo tonuti. Vjerojatno je pomislio da mu nema spasa. Hvatao ga je sve veći strah. Taj čovjek, kojeg je Isus nazvao “Stijena” jer je smatrao da može postati čvrst i nepokolebljiv, počeo je tonuti kao kamen zato što mu je vjera oslabjela. Petar je bio dobar plivač, ali u tom se trenutku nije uzdao u sebe. Povikao je: “Gospodine, spasi me!” Isus ga je uhvatio za ruku i povukao na površinu. Dok su tako stajali na vodi, Isus mu je pružio važnu pouku. Rekao mu je: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” (Mat. 14:30, 31).

21. Zašto je sumnja opasna i kako se možemo boriti protiv nje?

21 Ta crtica iz Petrovog života pokazuje koliko sumnja može biti razorna. Ako joj se prepustimo, može nam oslabiti ili čak uništiti vjeru. Stoga se moramo svesrdno boriti protiv nje. Ne smijemo dopustiti da nas išta toliko uplaši ili obeshrabri da svoj pogled takoreći odvratimo od Jehove i njegovog Sina jer će tada sumnje uhvatiti korijen u našem srcu. No ako se usredotočimo na Jehovu i njegovog Sina — na ono što su učinili, što još uvijek čine i što će u budućnosti učiniti za one koji ih ljube — moći ćemo se obraniti od sumnji koje nagrizaju vjeru.

22. Zašto nam je Petrov primjer od neprocjenjive vrijednosti?

22 Kad se Petar s Isusom vratio u lađu, oluja je utihnula. Na Galilejskom moru zavladala je tišina. Tada su se Petar i ostali učenici obratili Isusu i rekli: “Ti si uistinu Sin Božji!” (Mat. 14:33). Dok je svitalo jutro, Petrovo je srce zacijelo bilo ispunjeno radošću. Othrvao se strahu i sumnjama. Istina, morao je još mnogo toga promijeniti u svojoj osobnosti da bi postao nepokolebljiv kršćanin i tako ispunio ono što je Isus prorekao. Petar se nije želio predati. Odlučio je i dalje graditi svoju vjeru jer je želio postati duhovno zreo kršćanin. Ako i mi to želimo, njegov će nam primjer biti od neprocjenjive vrijednosti.