Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Neobična proizvodnja soli u Sahari

Neobična proizvodnja soli u Sahari

Neobična proizvodnja soli u Sahari

DOK se vozimo našim terenskim vozilom, kroz prozor vidimo kako se smenjuju stubovi. Oni služe kao putokazi kada peščana oluja prekrije put. Zaista, u Sahari su takve oluje uobičajene.

Jurimo drevnim putem kojim su nekada išli karavani, a koji povezuje grad Agadez, u centralnom Nigeru, sa alžirskom granicom i dalje. Naše odredište je Tegida-n-Tesum, jedno zabačeno seoce koje se nalazi 200 kilometara severozapadno od Agadeza. Tamo 50 porodica proizvodi dragocenu so iz saharskog tla putem jednog tradicionalnog postupka.

Veštački brežuljci i bazeni različitih boja

U pustinjskoj ravnici smo pred sobom spazili brežuljke koji su ukazivali na naše odredište. Naš vodič je zaustavio vozilo kraj jednog brežuljka visine 10 metara i pozvao nas da s tog uzvišenja bacimo pogled na selo. Dok se polako penjemo ka vrhu, vodič nam objašnjava da su taj brežuljak i njemu slični brežuljci nastali od taloga koji je rezultat višegodišnje proizvodnje soli u tom kraju.

Pogled sa tog uzvišenja je očaravajuć. U selu ispod, praktično sve — od tla, preko zidova, do krovova — ima boju pečene zemlje. Jedino što se izdvaja je zeleno lišće dva drveta koja se poput čuvara nalaze na krajevima tog naselja. Ograde i kuće su zapravo napravljene od zemlje. Od jednolične boje tih građevina odudaraju različite boje stotine obližnjih bazena sa slanom vodom. U tom području je kao u košnici — svi muškarci, žene i deca marljivo rade.

Neobična proizvodnja soli

Dok silazimo s našeg vidikovca, vodič nam objašnjava tradicionalni način na koji seljani proizvode so. „Postoje zapravo dve vrste bazena“, kaže on. „Veći bazeni, čiji je prečnik oko 2 metra, koriste se za prikupljanje zasićene slane vode. U manjim se putem isparavanja so izdvaja iz vode. Voda iz 20 izvora u ovom području prilično je slana. Međutim, glavni izvor soli nije voda, već zemljište, zbog čega se so i dobija na neobičan način.“ Kako se u stvari so dobija iz tla?

Posmatramo jednog čoveka kako ubacuje zemlju u poveći bazen koji je pun slane izvorske vode. On gazi dobijenu smešu kao da gazi grožđe. Kada proceni da se smeša sjedinila, ostavlja je da miruje nekoliko sati. Oko tog čoveka se nalaze veći bazeni koji su ispunjeni istom zamućenom smešom. U svakom od njih, smeša je različite nijanse smeđe boje. Kako se mulj taloži, ta boja se menja.

Nedaleko odatle, drugi čovek, koristeći alatku napravljenu od jedne vrste tikve, zahvata slanu vodu iz jednog bazena i pretače je u manje bazene. Ovaj posao obično rade muškarci. Oni su takođe zaduženi da prave bazene i održavaju ih. Neki od bazena su prirodna udubljenja u zemljištu, dok su drugi izdubljeni u kamenu. Ako se na kamenu ne može napraviti udubljenje, na njemu se od zemlje pravi okrugli bazen. Muškarci rukama oblikuju zidove bazena nakon čega ih udaraju štapom sve dok se ne stvrdnu. Tako dobijeni bazeni se moraju popraviti ili obnoviti svake godine.

Koji posao obavljaju žene? One naporno rade donoseći slano zemljište i tako prave priličnu zalihu koja je u svakom trenutku spremna za upotrebu. Takođe uklanjaju kristale soli iz bazena za kristalizaciju. Zatim temeljno čiste bazene kako bi ponovo bili spremni za proizvodnju soli.

U međuvremenu, deca trčkaraju između manjih bazena. Ona su zadužena da paze na kristalizaciju. Kako voda isparava iz bazena, tako se na površini formiraju kristali soli. Ako se ta slana korica ne bi dirala, ona bi sprečavala daljnje isparavanje. Zato je deca prskaju vodom tako da ona puca, a kristali soli tonu na dno bazena. Voda isparava sve dok u bazenu ne ostane samo dragocena so.

Zašto među bazenima postoji tolika raznolikost prelepih boja? Naš vodič objašnjava: „U ovom području u osnovi postoje tri vrste zemljišta, to jest mulja, i svaka od njih utiče na boju vode. Pored toga, boja zavisi i od količine soli u tom rastvoru. Takođe, u nekim bazenima rastu alge i one utiču na boju vode.“ Zapazili smo i da se u bazenima boja i nijansa menjaju u zavisnosti od ugla pod kojim vreli sunčevi zraci padaju na površinu vode.

So kao novac

U selu, žene suše na jakom suncu vlažnu, nerafinisanu so u obliku vekni ili kolača. One ne prerađuju so tako da je ona smeđe boje. Primetili smo da ih prave u tri oblika — ovalnom, okruglom i trouglastom. Jedna od tih žena kaže da ovalne i okrugle prodaju dok trouglaste čuvaju za poklon.

Ko kupuje tu so? Nomadi i trgovci solju. Oni prolaze kroz Tegida-n-Tesumu i u zamenu za so daju hranu i drugu robu. So će se uglavnom prodati na pijacama većih gradova koji se nalaze na rubu pustinje. Ljudi ne koriste u ishrani nerafinisanu so iz ovog sela. Ona se pre koristi kao dodatak ishrani domaćih životinja.

Dok se vraćamo u vozilo, vidimo jednog čoveka kako iz praznog bazena za kristalizaciju izbacuje preostali talog. On nosi taj tovar prema mestu za odlaganje taloga i tako u malom doprinosi stvaranju veštačkih brežuljaka. Dok se udaljavamo, razmišljamo o tome kako ti brežuljci svedoče o naraštajima proizvođača soli koji su živeli, radili i umrli u Tegida-n-Tesumi (Priloženo).

[Istaknuti tekst na 22. strani]

„Glavni izvor soli nije voda, već zemljište, zbog čega se so i dobija na neobičan način“

[Mapa na 21. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

SAHARA

NIGER

Agadez

Tegida-n-Tesuma

[Izvor]

Based on NASA/Visible Earth imagery

[Slika na 23. strani]

Proizvodnja dragocene soli iz tla Sahare

[Izvor]

© Victor Englebert

[Slika na 23. strani]

Bazeni za kristalizaciju različitih boja

[Izvor]

© Ioseba Egibar/age fotostock

[Slika na 23. strani]

So u obliku vekni se suši na jakom suncu