Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Neformalno svedočenje u Meksiku na engleskom govornom području

Neformalno svedočenje u Meksiku na engleskom govornom području

Neformalno svedočenje u Meksiku na engleskom govornom području

DOK je svoje saputnike čekao u Atini, apostol Pavle je dobro iskoristio vreme tako što je neformalno svedočio. Biblija izveštava: „Poče da rezonuje... svaki dan na trgu s onima koji su se tamo zatekli“ (Dela apostolska 17:17). Isus je neformalno svedočio jednoj Samarićanki kraj bunara kada je putovao iz Judeje u Galileju (Jovan 4:3-26). Da li i ti koristiš svaku priliku da razgovaraš s drugima o dobroj vesti o Božjem Kraljevstvu?

Englesko govorno područje u Meksiku naročito je pogodno za neformalno svedočenje. Turisti posećuju odmarališta, studenti dolaze i odlaze, a stranci koji su se doselili u Meksiko da bi vodili mirniji život provode vreme u parkovima i restoranima. Mnogi Jehovini svedoci koji znaju engleski postali su vešti u započinjanju razgovora s tim osobama. Štaviše, oni su uvek spremni za razgovor s bilo kim ko izgleda kao stranac i govori engleski. Hajde da vidimo kako oni to rade.

Svedoci koji dolaze iz drugih zemalja, a služe na engleskom govornom području u Meksiku, često se jednostavno predstave osobama koje im deluju kao stranci i pitaju ih odakle su. Razumljivo je da i osoba obično upita tog Svedoka zašto je došao u Meksiko, što njemu pruža priliku da razgovara o svojoj veri. Na primer, Glorija, koja služi na engleskom govornom području u Oaksaki, gde je potreba veća, smatra da je veoma lako započeti razgovor na takav način. Kada se vraćala kući nakon što je neformalno propovedala na gradskom trgu, zaustavio ju je jedan bračni par iz Engleske. Žena je uzviknula: „Ne mogu da verujem da vidim crnkinju kako se šeta ulicama Oaksake!“ Glorija se nije uvredila već se nasmejala, i zatim su počeli da razgovaraju o tome zašto je ona došla u Meksiko. Žena je pozvala Gloriju kod sebe na kafu. Nakon što su se dogovorile kada će se ponovo videti, Glorija joj je ponudila časopise Kulu stražaru i Probudite se!, ali žena ih je odbila rekavši da je ateista. Glorija joj je rekla da voli da razgovara sa ateistima i da bi želela da čuje njeno mišljenje o članku „Mesta za obožavanje — da li su nam potrebna?“ Žena je pristala na to i rekla: „Svaka vam čast ako uspete da me ubedite!“ Usledilo je nekoliko zanimljivih razgovora uz kafu. Taj bračni par se kasnije vratio u Englesku, ali su se razgovori nastavili putem elektronske pošte.

Glorija je takođe započela razgovor sa Saron, studentkinjom iz Vašingtona koja je došla u Oaksaku da bi magistrirala i zato je radila kao volonter zajedno sa ženama iz tog kraja. Nakon što ju je pohvalila za njen trud, Glorija je objasnila zašto je ona došla u Meksiko. To je vodilo do lepog razgovora o Bibliji i o tome šta će Bog uraditi ne samo za siromašne već za sve. Saron je prokomentarisala da je ironično što nikada nije razgovarala sa Svedocima dok je živela u Sjedinjenim Državama, a baš oni su bili prvi na koje je naišla u Meksiku! Prihvatila je biblijski studij i odmah je počela da prisustvuje hrišćanskim sastancima.

U potrazi za nekom vrstom raja, mnogi stranci su se naselili u blizini meksičkih plaža. Lorel na osnovu toga započinje razgovor s ljudima u Akapulku. Ona ih pita da li Akapulko više podseća na raj nego mesto gde su ranije živeli i šta je to što im se tu dopada. Zatim im objašnjava da će uskoro cela zemlja biti pravi raj. Takav pristup je doveo do biblijskog studija s jednom ženom iz Kanade koju je srela kod veterinara. Da li bi sličan pristup mogao da bude uspešan i tamo gde ti živiš?

’Na ulicama i trgovima‘

Razgovor na ulicama i javnim trgovima često se započinje pitanjem: „Da li govorite engleski?“ Mnogi Meksikanci govore engleski jer im je potreban radi posla ili zato što su živeli u Sjedinjenim Državama.

Jedan bračni par Svedoka prišao je jednoj starijoj gospođi koju je medicinska sestra gurala u invalidskim kolicima. Upitali su gospođu da li govori engleski. Odgovorila je da govori jer je godinama živela u Sjedinjenim Državama. Prihvatila je časopise Kulu stražaru i Probudite se!, koje nikada ranije nije čitala. Rekla je da se zove Konsuelo i dala je svoju adresu. Kada su Svedoci nakon četiri dana otišli na tu adresu, videli su da je to starački dom koji su vodile katoličke časne sestre. U početku je bilo teško doći do Konsuelo jer su časne sestre bile nepoverljive i rekle su im da ona ne može da ih primi. Bračni par Svedoka je zahtevao od časnih sestara da joj kažu da su oni tu i da žele da je vide. Konsuelo ih je odmah primila. Otada ova 86-godišnja žena redovno proučava Bibliju uprkos negodovanju časnih sestara. Takođe je bila na nekoliko hrišćanskih sastanaka.

U Poslovicama 1:20 stoji: „Mudrost usred ulica, gle, viče, i glas svoj po trgovima diže.“ Zapazi kako se to odigralo na trgu San Migel de Aljende. Rano jednog jutra, Ralf je prišao jednom sredovečnom čoveku koji je sedeo na klupi. Taj čovek se veoma iznenadio kada mu je Ralf ponudio Kulu stražaru i Probudite se!, pa mu je ispričao svoju životnu priču.

On je bio veteran iz rata u Vijetnamu i tokom svoje vojne službe doživeo je nervni slom zbog toga što je gledao kako toliko ljudi gine. Iz prvih borbenih redova premešten je u vojnu bazu. Tamo je dobio zadatak da kupa tela mrtvih vojnika pripremajući ih za slanje u Sjedinjene Države. I sada, trideset godina nakon toga, on još uvek ima noćne more i živi u strahu. Tog jutra, dok je sedeo na trgu, u sebi se molio za pomoć.

Ovaj ratni veteran je prihvatio literaturu, kao i poziv da dođe u Dvoranu Kraljevstva. Nakon što je prisustvovao jednom sastanku, rekao je da je tokom ta dva sata prvi put posle trideset godina osetio mir. Taj čovek je u San Migel de Aljendeu bio svega nekoliko sedmica, ali pre nego što je otputovao kući, s njim je nekoliko puta održan biblijski studij i prisustvovao je svim sastancima. Organizovano je da se studij s njim nastavi.

Neformalno svedočenje na poslu i u školi

Da li na poslu znaju da si Jehovin svedok? Adrijan, koji izdaje apartmane ljudima koji provode odmor na rtu San Lukasu, to ne skriva. Ishod toga je bilo ono što je ispričala njegova koleginica Džudi: „Da ste mi pre samo tri godine rekli da ću postati Jehovin svedok, rekla bih vam: ’Ni u snu!‘. Međutim, odlučila sam da počnem čitati Bibliju. Mislila sam: ’Neće mi biti teško, pošto volim da čitam‘. Pa ipak, nisam pročitala više od šest stranica kada sam shvatila da mi treba pomoć. Jedina osoba za koju sam mislila da mi može pomoći bio je moj kolega s posla po imenu Adrijan. Volela sam da razgovaram s njim jer je od svih kolega jedino on bio pristojan.“ Adrijan se odmah ponudio da zajedno sa svojom verenicom Kejti poseti Džudi i da odgovori na sva njena pitanja. Kejti je s njom započela biblijski studij i Džudi se ubrzo krstila kao Jehovin svedok.

Šta je s neformalnim svedočenjem u školi? Dve Svedokinje su na fakultetu pohađale časove španskog, ali jednog dana su izostale jer su bile na hrišćanskom sastanku. Kada su sledeći put imale čas, zamoljene su da na španskom ispričaju zašto su bile odsutne. One su iskoristile tu priliku da svedoče najbolje što su znale na tom jeziku. Njihova profesorka, Silvija, veoma se zainteresovala za biblijska proročanstva. Prihvatila je biblijski studij na engleskom i sada je objavitelj dobre vesti. Još nekoliko članova njene porodice proučavaju Bibliju. Silvija kaže: „Pronašla sam ono što sam celog života tražila.“ Zaista, neformalno svedočenje može da donese dobar plod.

Korišćenje drugih prilika

Gostoljubivost takođe može stvoriti priliku za davanje svedočanstva. Džim i Gejl, koji služe u San Karlosu u Sonori, uvideli su da je zaista tako. Jedna žena koja je izvela svoje pse u šetnju u 6 sati ujutro zadivljeno se zaustavila kod Džimovog i Gejlinog dvorišta. Oni su je pozvali na kafu. Ta žena je tada prvi put za svojih 60 godina čula za Jehovu i izgled na večni život. S njom je započet biblijski studij.

I Adrijen ljubazno postupa prema strancima. Bila je u jednom restoranu u Kankunu na ručku kada joj je prišao jedan dečak i upitao da li je iz Kanade. Kada je odgovorila da jeste, objasnio joj je da njegova majka i on pomažu njegovoj sestri da za školu pripremi referat o Kanađanima. Zatim je prišla i majka, koja govori engleski. Nakon što je strpljivo odgovorila na njena pitanja o Kanađanima, Adrijen je rekla: „Međutim, postoji jedan važan razlog zbog kog sam došla iz Kanade — da pomognem ljudima da saznaju nešto više o Bibliji. Da li ste i vi zainteresovani za to?“ Žena je rekla da jeste. Objasnila je da je pre deset godina napustila svoju crkvu i da je pokušala sama da proučava Bibliju. Dala je sestri svoj broj telefona i adresu, i započet je napredan biblijski studij.

„Baci hleb svoj na površinu vode“

Govorenjem o biblijskoj istini u svakoj prilici obično se postižu dobri rezultati jer se na taj način daje svedočanstvo osobama koje nisu imale mnogo prilike da čuju poruku o Kraljevstvu, ili čak uopšte nisu čule za nju. U jednom veoma posećenom kafeu u lučkom gradu Zivatanehu jedna Svedokinja je pozvala dvoje stranaca da sednu za njen sto, jer je kafe bio prepun. Ovaj par je već sedam godina plovio brodom od mesta do mesta. Izrazili su negativan stav prema Jehovinim svedocima. Nakon tog susreta u kafeu, Svedokinja ih je posetila na njihovom brodu i pozvala ih kod sebe kući. Uzeli su više od 20 časopisa i 5 knjiga, i obećali su da će potražiti Svedoke kada sledeći put pristanu u luku.

Džef i Deb su u tržnom centru u Kankunu, u delu gde se posluživala hrana, zapazili jednu porodicu s prelepom malom devojčicom. Kada su im rekli kako imaju lepu ćerkicu, taj bračni par ih je pozvao na picu. Ispostavilo se da je ta porodica iz Indije. Nikada nisu čuli za Jehovine svedoke, niti su videli našu literaturu. Iz tržnog centra su otišli s nekoliko publikacija Svedoka.

Nešto se slično desilo na jednom ostrvu uz obalu Jukatana. Jedan novovenčani par Kineza zamolio je Džefa da ih fotografiše, što je on drage volje učinio. Nakon toga je saznao da nikada nisu videli Jehovine svedoke niti su čuli za njih, iako su 12 godina živeli u Sjedinjenim Državama! Usledio je prijatan razgovor. Džef ih je podstakao da potraže Svedoke kada se vrate kući.

Možda ti neke posebne prilike u tvom kraju pružaju mogućnost da neformalno svedočiš. Kada je predsednik Sjedinjenih Država posetio predsednika Meksika na njegovom ranču blizu Gvanahuata, o tome su izveštavali reporteri iz celog sveta. Jedna porodica Svedoka odlučila je da iskoristi ovu priliku da propoveda na engleskom. Naišli su na dobar odaziv. Na primer, razgovarali su s jednim reporterom koji je izveštavao o nekoliko ratova, kao što su rat na Kosovu i u Kuvajtu. Jedan kolega mu je umro u naručju nakon što ga je pogodio snajper. Kada je čuo za uskrsenje, reporter je sa suzama u očima zahvalio Bogu što mu je omogućio da sazna da život ima smisao. Rekao je da će, iako se više neće videti sa ovim bračnim parom Svedoka, nositi ovu dobru vest iz Biblije u svom srcu.

Kao što možemo videti, krajnji ishod ovakve vrste svedočenja nije uvek poznat. Pa ipak, mudri kralj Solomon je rekao: „Baci hleb svoj na površinu vode, jer ćeš ga s vremenom opet naći.“ Takođe je rekao: „Izjutra sej seme svoje, i u veče ne daj da ti ruke počivaju; jer ti ne znaš šta će uspeti, ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro“ (Propovednik 11:1, 6). Da, revno ’bacaj hleb svoj‘ tako da dospe na što veću površinu vode i obilno „sej seme svoje“, kao što su to činili Pavle i Isus i kao što to danas čine Svedoci u Meksiku na engleskom govornom području.